Aleksandar Veliki: razlika između inačica

| vladavina = [[336. pr. Kr.|336.]] -– [[323. pr. Kr.]]

'''Aleksandar III. Veliki''' (poznat i kao '''Aleksandar Makedonski'''; [[Pela]], ljeto [[356. pr. Kr.]] -– [[Babilon]], [[13. lipnja]] [[323. pr. Kr.]]{{fusg|a}}), [[Makedonija (kraljevstvo)|makedonski]] vladar od [[336. pr. Kr.|336.]] do [[323. pr. Kr.]] i član vladarske dinastije [[Argeadi|Argeada]]. Kao zapovjednik udružene vojske [[Korintska liga|grčkih država]] osvojio je veliko [[Ahemenidsko Carstvo|Perzijsko Carstvo]], [[Egipat]] te s vojskom došao do [[Indija|Indije]]. Nakon njegove smrti, u 32.<ref name="WDL">{{eng oznaka}} {{cite web |url = http://www.wdl.org/en/item/11739/ |title = Kingdoms of the Successors of Alexander: After the Battle of Ipsus, B.C. 301 |website = [[World Digital Library]] |date = 1800.-1884. |accessdate = 2013-07-27. srpnja 2013.}}</ref> godini života, njegovo se [[Makedonija (kraljevstvo)|carstvo]] raspalo u ratovima njegovih vojskovođa odnosno [[Dijadosi|dijadoha]].

Aleksandarovi roditelji bili su makedonski kralj [[Filip II. Makedonski]] i [[epir]]ska princeza [[kraljica Olimpijada|Olimpijada]]. U mladosti mu je učitelj bio čuveni grčki filozof [[Aristotel]]. Aleksandrova sestra zvala se Kleopatra. Aristotel ga je nadahnuo pričama o [[Homer]]u i ''[[ilijada|Ilijadi]]'', a posebno ga je nadahnuo [[Ahilej]] u kojem je vidio i svog uzora, pa je čak kao što je Ahil zavezao mrtvog Hektora za konja i vukao ga oko Troje i sam Aleksandar zavezao jednog svog protivnika i vukao ga, samo što je taj, za razliku od Hektora, još bio živ. Aristotel je napustio kraljevski dvor [[340. pr. Kr.]] i od tada Aleksandar sudjeluje u državnim poslovima. U [[Bitka kod Heroneje (338. pr. Kr.)|bitci kod Heroneje]], [[338. pr. Kr.]], gdje je Filip II. pobijedio udružene [[Atena (polis)|Atenu]] i [[Antička Teba (Grčka)|Tebu]], Aleksandar je zapovijednikzapovjednik lijevog krila.

Kada se Filip rastao od Olimpijade i ponovo oženio drugom, te dobio sina, Aleksandar se s ocem žestoko posvađao. Isprva je Aleksandar otišao s majkom u Epir. Ipak, ubrzo se vratio u Makedoniju i izmiriopomirio s ocem. Filipa je [[336. pr. Kr.]] ubio njegov sluga Pausinas. Budući da je i ovaj odmah ubijen, pozadina ubojstva nikad nije riješena. Aleksandar se odmah, uz podršku vojske, a bez veće opozicije, proglasio kraljem. U to vrijeme Makedonija imala je veliku vojnu premoć nad Grčkom pa se moglo krenuti na veliki vojni pohod na Perziju.

Aleksandar je najprije došao u [[Korint]], gdje je od izaslanika svih grčkih gradova, osim [[Sparta|Sparte]], imenovan vrhovnim vojnim zapovjednikom u pohodu na Perziju. Taj pohod planirao je prije smrti i Filip II. Zatim je otišao na sjever i porazio plemena [[Tribali|Tribale]] i [[Iliri|Ilire]]. U GrčkojMeđutim su se međutimu Grčkoj počele širiti glasine o njegovoj smrti pa se grad [[Antička Teba (Grčka)|Teba]] spremao na ustanak. Aleksandar je munjevito stigao pred Tebu i zahtijevao neka se grad preda. Kada su ovi to odbili, zauzeo je grad silom. Nekoliko tisuća Tebanaca okrutno je ubijeno, a svi preživjeli stanovnici prodani su u robove. Cijeli grad je -– osim hramova, razrušen, a svaki kamen u gradu preokrenut. Nakon toga ostali su se gradovi u Grčkoj pokorili Makedoniji.

[[334. pr. Kr.]] Aleksandar je napokon krenuo u pohod na Perziju. Upravu Makedonije povjerio je [[Antipater Makedonac|Antipater]]u. Antipater je, za održavanje mira u Grčkoj, raspolagao vojskom od 13.000 ljudi. Jačina je vojske pod Aleksandrom bila je oko 30.000 pješaka i 5.000 konjanika. To je uključivalo oko 15.000 Makedonaca, 7.000 iz grčkih gradova, tea ostalo plaćenici. Drugi po položaju u makedonskoj vojsci bio je iskusni vojskovođa [[Parmenion]]. [[Ahemenidsko Carstvo|Perzijsko Carstvo]] je bilo u velikoj krizi. Lokalni [[satrap]]i su u gradovima i pokrajinama vladali praktički samostalno. Zbog toga Perzijanci nisu imali veliku kopnenu vojsku, tek [[Ratna mornarica|mornaricu]].

Prvi sudar s perzijskom vojskom bila je [[bitka kod Granika]], [[334. pr. Kr.]]. Makedonska [[falanga (bojni poredak)|falanga]] pokazala se superiorna Perzijancima i Aleksandar je ostvario potpunu pobjedu.

Zarobljenici su poslani u Grčku svezani u lancima. Mnogi gradovi u [[Mala Azija|Maloj Aziji]] otvorili su Aleksandru vrata i dočekali ga kao spasitelja. Oni koji su pružali otpor bili su zauzeti silom i surovo kažnjeni. U osvojenim gradovima Aleksandar je izbacivao tirane i uspostavljao demokratska uređenja. Time se osigurao od eventualnih pobuna. U jednom gradu u Perziji je, da bi ujedinio istok i zapad, napravio veliko vjenčanje. Tisuću njegovih vojnika vjenčalo se s tisuću Perzijanki.

Aleksandar je odbijao pomorsku bitku s Perzijancima, već je išao na osvajanje pomorskih gradova. Time je suzio prostor perzijskoj floti. Prilikom ulaska u grad Gordion, Aleksandar je mačem presjekao čuveni [[Gordijski čvor]]. Prema legendi onaj koji razriješi ovaj zamršen čvor vladat će svijetom. Presijecanjem čvora, Aleksandar je tako ''ispunio proročanstvo''. [[Darije III.]], perzijski kralj, poražen je i u drugoj [[bitka kod isaIsa|bitci kod Isa]], [[333. pr. Kr.]]. Darije je pobjegao, ali je njegova obitelj zarobljena. Odbivši sve Darijeve ponude za pregovore, vojni pohod se nastavio. [[332. pr. Kr.]] Aleksandar je bez otpora ušao u Egipat, gdje su ga slavili kao osloboditelja dok su mu egipatski svećenici ukazali "božanske počasti". U Egiptu je osnovao grad [[Aleksandrija|Aleksandriju]], [[331. pr. Kr.]]. Kroz cijeli svoj pohod Aleksandar je osnovao nekoliko desetaka gradova,većinom iz vojnih razloga. Mnogi od njih su se zvali ''Aleksandrija''. U međuvremenu, Antipater je u Grčkoj porazio spartanskog kralja [[Agis III.|Agisa III.]] u [[bitka kod Megalopolisa|bitci kod Megalopolisa]], [[331. pr. Kr.]], pa je pohod mogao biti mirno nastavljen.

Teško pristupačan i okružen morem grad [[Tir]] se odbijao predati. [[Opsada Tira]] trajala je sedam mjeseci, ali je zauzet [[332. pr. Kr.]]. Nakon zauzimanja grada oko 10.000 ljudi je masakrirano a svi preostali, oko 30.000, prodani su kao robovi. Krenuvši dalje na istok, Aleksandar je porazio Darija III. u [[bitka kod Gaugamele|bitci kod Gaugamele]] i zauzeo [[Perzepolis]] [[331. pr. Kr.]] nakon iscrpljujuće [[Bitka kod Perzijskih vrata|bitke kod Perzijskih vrata]] gdje ga je mjesec dana zadržao [[Ariobarzan]]. Kada se Darije htio predati ubio ga je njegov sluga [[Bes (satrap)|Bes]] i proglasio se njegovim nasljednikom kao [[Artakserkso V.]] Besa su [[329. pr. Kr.]] uhvatili Makedonaci i pogubili ga. Time je Perzijsko Carstvo bilo osvojeno. Aleksandar se proglasio nasljednikom [[Ahemenidsko Carstvo|Ahemenidskog Perzijskog Carstva]] i [[Babilon]] proglasio glavnim gradom svog carstva.

[[327. pr. Kr.]] Aleksandar je krenuo u novi vojni pohod, dalje na istok. Premda je ukupni broj ljudi iznosio više od 100.000 to je uključivalo i žene, djecu, zabavljače i ino. Vojna sila bila je oko 40.000 vojnika. Istočne dijelove bivšeg Perzijskog Carstva osvojio je bez većeg otpora. Dočekao ga je indijski vladar [[Por]]s velikom vojskom koja je uključivala i 200 ratnih slonova. [[Bitka kod Hidaspa]], [[326. pr. Kr.]], bila je krvava. U toj bitci poginuo je njegov slavni konj [[Bukefal]]. Slonovi su nabijali Makedonce kljovama dok su Makedonci slonove tjerali bakljama. U pomutnji koja je nastala slonovi su gazili i jedne i druge. Aleksandar je ipak pobijedio i zarobio Pora, a zatim oslobodio i prepustio civilnu upravu zemlje. U Indiji se sukobio i s [[Radžom]] koji je imao 50.000 pješaka i brojne ratne slonove. Aleksandar je svejedno pobijedio, ali ga se toliko dojmila Radžina hrabrost i to što mu se suprotstavio te ga nije ubio nego mu je vratio cijelo kraljevstvo. Koliko je daleko na istok dospio, nije poznato. Kada je Aleksandar namjeravao ići dalje na istok ''do kraja svijeta'' vojska je počela pokazivati znakove da postoji mogućnost pobune. Surova klima i tropske kiše smanjile su vojni moral. Aleksandar je pristao na povratak u Babilon. Prema [[legenda|legendi]], kada su ga vojnici odbili slijediti i odbacili oružje, Aleksandar se zatvorio u svoj šator i počeo plakati. [[323. pr. Kr.]] Aleksandar je planirao vojni pohod na sjever [[Afrika|Afrike]]. Vojska je već bila spremna, ali je Aleksandar iznenada umro.

Nakon povratka iz Indije, Aleksandar je brzo i okrutno ponovo uspostavio svoj autoritet. Trećina [[satrap]]a u provincijama je smijenjena, a mnogi su osuđeni na smrt i smaknuti. Aleksandar je imao namjeru udružiti Makedonce i Perzijance u jedan narod i time spriječiti buduće sukobe. Zbog toga su svi njegovi makedonski vojnici i časnici, na njegov nagovor, uzimali za žene Perzijanke. Zatim je počeo primati Perzijance u vojsku pod istim (povlaštenim) uvjetima kao i Makedonce. Kada je Aleksandar odlučio oko 9.000 makedonskih vojnih veterana vratiti u Makedoniju, u vojsci je izbila pobuna. Pobunila se cijela makedonska vojska osim Aleksandrove tjelesne straže. Aleksandar je cijelu vojsku raspustio, a uzeo u službu Perzijance. Zatim je organizirao veliki banket za oko 9.000 ljudi. Time se situacija smirila. Vojni veterani su se mirno s darovima i pod vodstvom [[Krater (general)|Krater]]a vratili kućama.

Buran mu je bio i privatni život. Ženio se dva puta i imao brojne ljubavnice. Postoje i informacije o [[homoseksualnost|homoseksualnim]] sklonostima (''Varia Historia'', 12.7). Prva žena, baktrijska princeza [[Roksana]] rodila je nakon njegove smrti [[Aleksandar IV. Makedonski|Aleksandra IV. Makedonskog]]. Druga žena mu je bila [[Stateira II.]], kćer [[Darije III.|Darija III.]] koju će Roksana zajedno s drugom kćerkom Darija dati pogubiti odmah nakon smrti Aleksandra. Sa svojom ljubavnicom [[Barsina|Barsinom]] imao je sina Herakla. Potomci Aleksandra zajednom s Roksanom bitibit će otrovani ili ubijeni između [[310. pr. Kr.]] i [[309. pr. Kr.]] po nalogu regenta Makedonije [[Kasander]]a u njegovomnjegovu neuspjelom pokušaju osnivanja, nakon ženidbe s Tesalonikom, sestrom Aleksandra Velikog, vlastite dinastije.