Vidi kôd stranice Bunjevci

{{izdvojeni članak|listopad 2015.}}
{{Etnička grupa
| ime        = Bunjevci
| slika      = [[Datoteka:Bunjevac girl in Hungary.jpg|250px]]
| opis slike = Bunjevačka djevojka iz Mađarske
| populacija = 
| regije     = 
| regija1  = {{Z|HRV}} [[Hrvatska]]
| pop1     = 
| ref1     = 
| regija2  = {{Z|MAĐ}} [[Mađarska]]
| pop2     = 
| ref2     = 
| regija3  = {{Z|VOJ}} [[Vojvodina]] ({{Z|SRB}} [[Srbija]])
| pop3    = 
| ref3     = 
| regija4  = 
| pop4     = 
| ref4     = 
| regija5  = 
| pop5     =
| ref5     = 
| jezik      = [[hrvatski jezik]]
| vjera      = pretežno [[katolicizam|rimokatolička]]
| srodne     = [[Slaveni]]<br/>[[Južni Slaveni]]
}}
{{dz|[[Bunjevci (Vrbovsko)]]|naselje u Primorsko-goranskoj županiji}}

'''Bunjevci''' jedna su od najbrojnijih grana hrvatskoga naroda čija je kolijevka zapadna [[Hercegovina]] i kontinentalna [[Dalmacija]], odakle su se u kasnijim vremenima naselili na području [[Velebit]]a, Primorja, dijelovima [[Lika|Like]] i [[Gorski kotar|Gorskog kotara]] ([[Lič]]) i kasnije po [[Vojvodina|Vojvodini]], odnosno po [[Podunavlje|Podunavlju]] i Potisju. Život ranih Bunjevaca u područjima [[Zagora|Zagore]], [[Ravni kotari|Ravnih kotara]], na područjima [[Dinara|Dinare]], [[Promina|Promine]] i [[Svilaja|Svilaje]], nije bio lagan. Živjeli su od stočarstva, po malenim kamenim kućicama poznatim kao bunje (sing. [[bunja]]). Ove nastambe od suhozida sačuvale su se sve do danas i najvjerojatnije su dale Bunjevcima svoje ime. Područje koje su nastanjivali u 16. stoljeću (tada nazivan [[Hercegovački sandžak]]) bio je pod masovnom islamizacijom koju su širili [[Turci]], i vjerojatno su bili glavni uzrok što se bunjevački puk (nazivali su se Krmpoćanima) krenuo prema sjeveru i naselio zaleđe [[Senj]]a. [[1605.]] godine prvi Bunjevci dolaze u grad Senj. Iste godine dobili su i privolu grofova Nikole i Jurja Zrinskog da se mogu naseliti u Liču kod [[Fužine|Fužina]]. Bila je to prva seoba Bunjevaca u Lič u kojoj je učestvovalo 49 obitelji. Bunjevačka plemena na [[Velebit]]u kasnije osnovaše više naselja od kojih su najpoznatija [[Krivi Put]], [[Krmpote]] i [[Alan]]. Ovdje Bunjevci Krmpoćani nastaviše živjeti starim načinom života. Bunjevačke kuće i ovdje su malene, bave se proizvodnjom kajmaka i sira [[škripavac|škripavca]] a od divljih šumskih plodova ([[kupina]]) izrađuju sok poznat kao [[trambuva]]. Svoja malena polja opasavali su kamenim zidovima kako bi ih zaštitili od erozije. Obitelji su velike, s mnogo djece.

== Povijest ==
Područje koje su nastanjivali u [[16. stoljeće|16. stoljeću]] (tada nazivan [[Hercegovački sandžak]]) bio je pod masovnom [[islam]]izacijom koju su širili [[Osmansko Carstvo|Turci]], i vjerojatno su bili glavni uzrok što se bunjevački puk (nazivali su se Krmpoćanima) krenuo prema [[sjever]]u i naselio zaleđe [[Senj]]a. Na svom putu do Senja su se nastanili u području Zagore, od Imotskog do Pozrmanja.

[[1605.]] godine prvi Bunjevci dolaze u grad Senj. Iste godine dobili su i privolu grofova [[Nikola Zrinski|Nikole]] i [[Juraj Zrinski|Jurja Zrinskog]] da se mogu naseliti u Liču kod [[Fužine|Fužina]]. Bila je to prva seoba Bunjevaca u Lič u kojoj je sudjelovalo 49 obitelji. Bunjevačka plemena na [[Velebit]]u kasnije osnovaše više naselja od kojih su najpoznatija [[Krivi Put]], [[Krmpote]] i [[Alan]] u senjskom i novljanskom zaleđu. Ovdje Bunjevci Krmpoćani nastaviše živjeti starim načinom života. Stada [[Ovca|ovaca]] ovih ljudi često zalaze na polja Senjanima što dovodi do sukoba i čestog sporenja na sudu. Bunjevačke kuće i ovdje su malene, bave se proizvodnjom vrhnja i [[sir]]a [[škripavac|škripavca]], a od divljih [[Šumsko voće|šumskih plodova]] ([[kupina]]) izrađuju sok poznat kao [[trambuva]]. Svoja Malena polja opasavali su kamenim zidovima kako bi ih zaštitili od erozije. Čvrsti i snažni ovi ljudi uspjeli su se prilagodoti divljoj prirodi [[Velebit]]a. Obitelji su velike, s mnogo djece.<ref>[http://bib.irb.hr/lista-radova?sif_proj=0130422 Identitet i etnogeneza primorskih Bunjevaca] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071231021302/http://bib.irb.hr/lista-radova?sif_proj=0130422 |date=31. prosinca 2007. }}, pristupljeno 17. kolovoza 2015.</ref>

=== Seoba Bunjevaca u Lič ===
[[Datoteka:Radoševići, Lič.jpg|mini|lijevo|Pred kućom obitelji Radošević u [[Lič]]u, 2007. Obitelji Radoševića i Starčevića došle su na područje [[Ličko polje|Ličkog polja]] prije nekoliko stotina godina i održali se do danas. Poljoprivreda, osobito uzgoj krumpira, glavno je zanimanje ovih ljudi.]]

Prvi puta Bunjevci (49 obitelji) dolaze u Lič, u blizini Fužina, [[1605.]] – [[1606.]] godine, pristankom koji su im 'teška srca', po Juliju Čikulinu, dali grofovi Zrinski. Razlog tome je jedna neuspješna pobuna od početka [[17. stoljeće|17. stoljeća]]. Onda se je skupina [[Bukovica|bukovičkih]] Bunjevaca uz pomoć senjskih krajišnika naselila na posjede Zrinskih u [[Lič]]u. Iz tog vremena zabilježena je prisega koju su dali 1605. godine. Grofovi su ih nastojali dovesti u red svojih kmetova, ali to nije odgovaralo ovim Krmpoćanima koji su na području pod turskom vlašću pripadali [[martolozi]]ma, pa su kao vojnici uživali posebne povlastice. U [[Lič]]u sebi sagradiše crkvu na čijemu mjestu danas stoji veliki [[križ]] u spomen na nju. Obitelji Krmpoćana koje su naselile Lič pripadale su skupini Krmpotića među kojima se spominju prezimena Skorupović, Mikulić, Butorčić, i drugi, sva prezimena su poznata. Spominju se također i Krmpotići iz skupine Vojnića (Matijević, Galešić, Petković, Vojnović, Gudelić, Božić i najbrojniji Vojnići). Treća grupa Krmpotića pripadala je Sladovićima (prezimena Sladović, Lovrić, Mikulić, Horčević i druga). Sve ove grupe Bunjevaca koje su se našle u Liču počeli su isticati svoje hrvatsko ime. Između [[1608.]] i [[1614.]] godine Bunjevci iz [[Lič]]a, vjerojatno zbog visokih nameta i pokušaja Zrinskih da ih pretvore u svoje kmetove, počinju se seliti prema [[More|moru]] i [[otok|otocima]]. Dio Bunjevaca do [[1609.]] godine, osobito Butorci, predvođeni Pericom Butorčićem, napuštaju Lič, oni osnivaju nova naselja između [[Ledenice|Ledenica]], Liča i [[Kapela|Kapele]]. Glavnina Butoraca naselila se pak u području [[Krmpote|Krmpota]] gdje mnogi i danas žive.

=== Druga seoba u Lič ===
[[Datoteka:KriviPut.jpg|mini|Podbilo kod Krivog Puta]]

Bunjevačkim obiteljima područja u senjskom zaleđu uskoro postadoše pretijesna. Već na početku [[1627.]] godine dolazi do novih pokreta Bunjevaca-Krmpoćana koji se uputiše opet prema Liču. Ovaj puta Lič naseliše Deranje, Blaževići, Prpići, Tomići, Tomljanovići, Jovanovići (izgovor je drugačiji nego u srpskom prezimenu Jovanović. Bunjevci Jovanovići svoje prezime izgovaraju brzo. [[Jovanovići|Jovanovića]] danas ima dosta u [[Gospić]]u), [[Pilipovići]], [[Blažević|Blaževići]], [[Marasi]], [[Krpani]], [[Pavličevići]], [[Pavelić|Pavelići]] (koji su uskoro opet otišli), [[Peričići]], [[Šojati]], [[Vukelići]] i danas tamo najbrojniji [[Radoševići (pleme)|Radoševići]] i [[Starčević|Starčevići]]. Neveliko [[Ličko polje]], veoma plodno i poznato po uzgoju [[krumpir]]a, brzo im je postalo pretijesno, pa se Krmpoćani uskoro opet počeše seliti prema moru. Radoševići i Starčevići, danas najbrojniji stanovnici Liča, još se uvijek tamo nalaze. Kad danas slušate Bunjevca iz Liča, odmah ga možete prepoznati po onome 'bija sam', jezik im se naravno razlikuje od susjednih stanovnika Fužina, ili pridošlica koji su došli u Lič.

=== Treća seoba ===
<!-- Mons. Martin Davorin Krmpotić, Bunjevac iz krivopuskog zaselka Veljun, rođen 1867., apostolski protonotar, umro 1931. u području [[Grand Canyon]]a u Arizoni. U Kansas Cityju nalazi mu se spomen-ploča. -->
Nakon druge seobe Bunjevaca u Lič mnogi se vratiše u krajeve između Ledenica i Senja. Došavši s mnogo stoke i tražeči pašnjake počeli su upadati na pasišta i polja Ledeničanima i Senjanima. Uzurpiraju i pašnjake, a i na nekim sjenokošama počinju obrađivati tlo. Ne mogavši im statio na kraj Ledeničani i Senjani počinju voditi sudske sporove protiv ovih Bunjevaca. Oni pak za tužbe ne mare, ne boje se ni vojne sile. Nastaviše i dalje po starom te si grade nastambe i krče šikare i polja ograđuju kao svoja. Zapisi o sudskim sporovima protiv Bunjevaca Krmpoćana javljaju se sve do [[1681.]] godine. Krmpoćani do [[1636.]] godine osvojiše sva zemljišta od Ledenica do Senja. '''Treća seoba''' započinje [[1654.]] godine. Bunjevci naseliše Senjsku Dragu, [[Melnice]], [[Vratnik (Senj)|Vratnik]] te na područje [[Krasno]]g. U ovoj seobi sudjelovali su Rukavine, Devčići, Samaržije, Štokići, Babići, Adžići, Margete, Horvačevići, Miškulini, Markovići, Modrići, Popovići, Lukanovići, Skorupi, Smokrovići, Vrbani, Žarkovići, Trošelji, Buljevići, Njegovani, Lucići, Gržetići, Mandekići, Grubišići, Dešići, Rogići, Vukušići i Dadići. Svega skupa na tlo Like, [[Gorski kotar|Gorskog kotara]] i Primorja naselilo se preko 6.500 Bunjevaca. Pred [[Osmanlije|Turci]]ma je u to vrijeme od Senja do [[Karlobag]]a izbjeglo preko 12.000 Hrvata-čakavaca, ovi su [[gradišćanski Hrvati|nastanili područje Gradišća]].

Knez [[Ražanac|ražanački]] [[Jerko Rukavina]] zajedno je s knezom [[Vinjerac|vinjeračkim]] [[Dujam Kovačević|Dujmom Kovačevićem]] poveo [[1683.]] godine Bunjevce u Bag (današnji [[Karlobag]]). Nekoliko godina poslije, [[1686.]] godine, poveli su Bunjevce dalje u [[Lika|Liku]]. Put kojim su poveli svoj narod bio je preko prijevoja [[Baška vrata|Baških vrata]], a smjestili su se u četirima selima: [[Brušane|Brušanama]], [[Trnovac (Gospić)|Trnovcu]], [[Smiljan]]u i [[Bužim]]u.<ref>[[Ana Tomljenović]], Najistaknutiji Bunjevci iz Smiljana, Trnovca i Bužima od naseljavanja 1686. do danas. [http://www.ffzg.unizg.hr/etno/doc_dl.cgi?000969_1.pdf Domaći skup s međunarodnim sudjelovanjem] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130921152911/http://www.ffzg.unizg.hr/etno/doc_dl.cgi?000969_1.pdf|date=21. rujna 2013.}} [http://media.wix.com/ugd/6f7c56_3e85291e0fabf3cf342bcdb385f23c49.pdf ''Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu''] (pdf), Zagreb, 20.-22. studenoga 2012., pristupljeno 17. kolovoza 2015.</ref>
U svezi s ovim seobama je spontani svehrvatski [[ustanak u Dalmaciji i Lici 1683.|ustanak]] stanovništva protiv osmanske vlasti, u kojem su sami oslobodili Dalmaciju i prodirali u Liku. Mlečani su izbjegavali zamjeriti se Turcima, no kad su uvidjeli uspješno odvijanje ustanka, pristupili su savezu Svete Lige i objavili rat Turcima sljedeće godine.<ref>[[Radoslav Lopašić]]: [https://archive.org/details/dvahrvatskajunak00lopa Dva hrvatska junaka: Marko Mesić i Luka Ibrišimović], Matica hrvatska, 1888., archive.org, digitaliziralo Sveučilište u Torontu</ref>

=== Seoba Bunjevaca u Bačku ===
[[Datoteka:Bunjevci migrations.png|mini|Seobe Bunjevaca]]

Bunjevci u [[Bačka|Bačku]] i [[Mađarska|Mađarsku]] sele u prvoj polovici [[17. stoljeće|17. stoljeća]] (negdje [[1620.]]) pod vodstvom [[franjevci|franjevaca]] Andrije Dubočca (s 2700 duša), Mihovila iz Velike s 2.300 ljudi, Ivana Seočanina (1.500 ljudi), zatim Ilije Dubočca, Josipa Rančanina i Šimuna iz Modriča sa 6.500 ljudi koji su poveli i svoju stoku, zatim Grge Zgonščanina iz područja [[Mostar]]a s 4.500 ljudi i Jure Turbića s 5.300 ljudi. Gotovo 23.000 Bunjevaca naselilo je [[Podunavlje]] i [[Potisje]]. Naseliše gradove i mjesta u krajevima od [[Deronje|Deronja]] preko [[Sombor]]a i dalje do [[Pešta|Pešte]] i [[Ostrogon]]a. U starim rukopisima nazvaše ove ljude 'Dalmatincima' ([[Dalmatini]]ma) navodeći da s njima pod vodstvom [[Franjevci|franjevaca]] došli i Bunjevci iz Hercegovine. Bunjevci u Bačkoj unatoč teškoj političkoj situaciji sačuvaše također svoj jezik, kulturu, pjesme i pisanu riječ.

Veće seobe počinju nakon bitke kod Beča 1683. godine, a jedna se zbila pod vodstvom 18 otaca sv. Franje, koji su u Bačku stigli u jesen 1686. godine, gdje je već bilo oko 150 bunjevačkih obitelji, no nema zapisa kada je ovih 150 obitelji doselilo. Među njima se spominju Prćići.

Seoba završava 1687. godine pod vodstvom Markovića, Vidakovića i otaca franjevaca preko Hrvatske i Slavonije u Bačku. U isto vrijeme spada seoba Bunjevaca iz Bosne, Hrvatske i Dalmacije pod vodstvom šest otaca franjevaca.
Po spisima biskupa Nikole Plumba ovih šest otaca su:
1. Otac Andrija Dubočac franjevac iz dubočačke župe dovede u bačku 2700,
2. Otac Mihovil Velika 2300,
3. Otac Ivan Seočanin iz Majevaca 1500,
4. Otac Ilija Dubovac i o. Šimun Rončanin iz Modrića 650,
5. Otac Zgozđanin iz Sevčine 4500,
6. Otac Đurađ Turbić iz Čuzmadagnja 5300, duša.
Svi ti Bunjevci bijahu smešteni u okolini Segedina, Subotice, Baje i Sombora. Prva najpoznatija prezimena bila su: Adamović, Antunović, Barišić, Bilogrivić, Grubišić, Dujmović, Vojnić, Dulić, Mamužić, Ivković, Stipić, Šarčević, Stantić, Guganović, Kuntić, Kusulja, Skenderović, Mandić, Rajić, Vidaković, Čović, Piuković, Rudić, Latinović, Pilasanović, Vuković, Čilić, Boganović, Bogišić, Beretić, Parčetić, Marković, Carinić, Lovrić, Jurić, Mihalović, Sudarević, Vujković, Kujundžić, Peić, Malagurski, Matković, Kulić, Neorčić, Kajić, Jaramazović, Horvacki, Gršić, Francišković, Delić, Barić, Blesić, Pastorović, Drnić.

U starijim dokumentima se bunjevački Hrvati nalaze i pod imenima Dalmatinaca, Bunjevaca i Ilira.<ref>[[Stjepan Beretić]], [http://www.zvonik.rs/arhiva/761/ZV22.html ''Dalmatinac – Bunjevac – Ilir – Šokac – koje su to nacije?''], ''Zvonik'', godina: VIII, broj: 02(76), veljača 2001., pristupljeno 17. kolovoza 2015.</ref>

U samoj Bačkoj tek se u [[19. stoljeće|19. stoljeću]] pojavljuje ime Bunjevac, a Bunjevcima su to ime radije davali drugi nego što su ga Bunjevci davali sami sebi. Mnogi Bunjevci su se [[mađarizacija|mađarizirali]] za vrijeme Habsburškog Carstva odnosno Austro-Ugarske. Kod nekih to je bilo izrazom vlastitog interesa otuđene elite, a u drugim slučajevima to je bilo posljedicom agresivne, antimanjinske, asimilatorske politike Kraljevine Ugarske koja je nastojala pomađariti sve manjine, a posebice su im na meti bili Bunjevci i Šokci. Dio Bunjevaca posrbio se pod utjecajem velikosrpskih ideja [[Vuk Karadžić|Vuka Karadžića]].<ref name="Činjenicama">[[Dujo Runje]], [http://www.hrvatskarijec.rs/arhiva.php?zg=2282142&no=160 ''Činjenicama do istine''], ''[[Hrvatska riječ]]'', 24. ožujka 2006.</ref> Dio tih Bunjevaca je do propasti Austro-Ugarske bio žestokim pristašama mađarizacije, a kad su ostali bez jednog gospodara, priklonili su se novom gospodaru. 1990-ih, režim Slobodana Miloševića je promicao "posebnu" "bunjevačku naciju" "koji nisu Hrvati", a uz potporu tog režima se formirala Bunjevačko-šokačka stranka koja je koalirala sa Socijalističkom partijom Srbije, [[JUL]]-om i [[SRS]]-om.<ref name="Činjenicama"/>

=== Hrvatski narodni preporod ===
Za buđenje hrvatske nacionalne svijesti kod Bunjevaca bilo je podosta pogubno to što su se bunjevački Hrvati 1848. godine stavili na stranu Mađara u njihovoj revoluciji.
Uz okolnost nedovoljnog broja škola na hrvatskom jeziku, i zaluđenost bunjevačkih intelektualaca mađarskim nacionalnim životom i kulturom te sjajem i raskošem mađarske aristokracije, samo su išle na ruku [[mađarizacija bunjevačkih Hrvata|pomađarivanju]] viših slojeva bunjevačkih Hrvata.

[[1868.]] godine su se sastale bunjevačke čelne osobe i izaslanici. Odlučili su da će se i dalje držati nadimka Bunjevaca, jer su procijenili da bi u slučaju uzimanja svog pravog nacionalnog imena, hrvatskog, da bi bili izloženi još ustrajnjijem pritisku i progonu od strane mađarskih vlasti, čiji su se mađarizacijski potezi iznimno razmahali nakon austro-mađarske nagodbe 1867. godine. U tom pravcu objašnjava zašto je u preporodno doba bila takva razlika između Srijema i Bačke. Dok su po Srijemu, koji je bio u Kraljevini Hrvatskoj, nicale ustanove s hrvatskim predznakom, u Bačkoj se pokretalo čitaonice i sl. ustanove pod neutralnim, eventualno bunjevačkim imenom. Primjerice, [[Pučka kasina|Pučkoj kasini]] je odobren rad tek kad je iz izvorno predloženog imena izbačen pridjev "Bunjevačka". Neutralne nazive se koristilo jer bi uporaba hrvatskog ili do tada često zastupljenog [[Dalmacija|dalmatinskog]] imena za Bunjevce, moglo povući teške političke optužbe za nelojalnost, panslavizam i sl., pa su s neutralnim imena trebali vlastima dokazati da su odani mađarskoj državnoj ideji.<ref>[[Mario Bara]], [http://www.zkvh.org.rs/index.php/batina/povijest/69-pregled-povijesti-hrvata-u-vojvodini?start=4 ''Pregled povijesti Hrvata u Vojvodini''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120126034240/http://www.zkvh.org.rs/index.php/batina/povijest/69-pregled-povijesti-hrvata-u-vojvodini?start=4|date=26. siječnja 2012.}}, stranica 5, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, pristupljeno 17. kolovoza 2015.</ref>

== Nacionalna pripadnost ==

=== Mediji ===
[[26. srpnja]] [[1945.]] godine subotički dnevnik ''[[Hrvatska riječ (novine, Subotica)|Hrvatska riječ]]'' napisala je podulji članak naslovljen "Mi smatramo da su Bunjevci po narodnosti Hrvati", u kojem su obrazložili nacionalnom podrijetlu Bunjevaca. Od bitnijih dijelova, valja istaknuti ove: "''Takozvano «necionalno pitanje» Bunjevaca postoji... Ono postoji još samo kao zabluda, ostatak u mišljenju, navika, a negdje kao zlonamjerna tendencija da stvori jedno pitanje više i u tome prave teškoće. Starije ljude, koji još žive u tradicijama, mi razumijemo. I nama je ime "Bunjevac" drago, ali kao oznaka porijekla, a ne kao nacije, jer po naciji mi smo Hrvati. Mi smo samo protiv onih koji ovakav naš stav zlonamjerno tumače kao zabranjivanje imena "Bunjevac", kaže se u indikativno objektivnom pisanju tadašnjih novina.''"

=== Zloporabe ===
Velikosrpskim krugovima nije nikako odgovaralo buđenje hrvatske nacionalne svijesti u Bunjevaca. 
Raspadom Austro-Ugarske snažno se krenulo s pokušajima srbiziranja Bunjevaca. Unatoč pokušajima srpske administracije, koja je brojne Bunjevce klasificirala pod kategoriju "katolički Srbi", vrlo ih se malo deklariralo katoličkim Srbima.

{{citat2|Razdoblje od 1918. do 1928. u povijesti bačkih Bunjevaca sažeto je označio [[Vaso Bogdanov]]: "Želeći prvo da ih u eri pseudoparlamentarizma (1918-28) pretvore u svoju pokornu glasačku vojsku, velikosrpski vlastodršci pokušali su Bunjevce silom da srbiziraju, sredstvima - koja se često nisu razlikovala od postupaka mađarizacije peštanskih šovinista..." (''V. Bogdanov'', Bunjevci, ''Enciklopedija Jugoslavije, II, Zagreb, 1956., str. 309.''}}<ref>[[Ante Sekulić]], ''Bački Hrvati: narodni život i običaji'', JAZU, Zagreb, 1991., YU {{ISBN|86-407-0059-1}}, str. 89. i 479.</ref>

Zbog neuspjeha te akcije, krenulo se s politikom vezivanja Bunjevaca samo za regionalno ime odnosno držanja što dalje od hrvatstva. Da bi mogli doći na visoke dužnosti, Bunjevci su se morali odreći svoje hrvatske ideologije, i prijeći u režimske stranke. Primjer za to je gradonačelništvo nad Suboticom. Starješina Hrvatskog sokola prije [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] i [[Hrvatska seljačka stranka|HSS-ov]] član Ivan Ivković Ivandekić je za dolazak na mjesto gradonačelnika morao pristupiti Jugoslavenskoj nacionalnoj stranci, te kasnije zatim Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici.<ref name="Obljetnica">[[Stevan Mačković]], [http://www.matica.hr/HRRevija/revija2005_3.nsf/AllWebDocs/bunjevci ''Proslava 250. obljetnice doseljavanja veće skupine Bunjevaca (1686.-1936.)''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120208014003/http://www.matica.hr/HRRevija/revija2005_3.nsf/AllWebDocs/bunjevci |date=8. veljače 2012. }}, ''[[Hrvatska revija]]'', broj 3, 2005., citiraju: [[Petar Pekić]], ''Povijest Hrvata u Vojvodini'', Zagreb, 1930., str. 256.</ref>

{{citat2|Isticanje Hrvatstva u Subotici nije godilo ni Srbima ni vladinim krugovima. Oni su htjeli da Bunjevci i nadalje ostanu Bunjevci i da budu most između Srba i Hrvata za stvaranje Jugoslavenstva. Međutim Bunjevci su vidjeli da od njih hoće da naprave most zato da gaze po njemu.}}<ref name="Obljetnica"/>

Vojna obavještajna služba iz Subotice [[1934.]] godine izvijestila je šefa u Beogradu o buđenju hrvatske svijesti među Bunjevcima, poglavito zahvaljujući svećenstvu i inteligenciji (spominju i književnika Petra Pekića, autora povijesti Bunjevaca-Hrvata, čiju su knjigu zabranili jer "širi plemenski separatizam"), navodeći da je "''sva bunjevačka inteligencija i najmanje 80% bunjevačkog naroda potpuno hrvatski i strogo katolički, ne samo orijentisana, nego i oduševljeno zadahnuta''", tako da "''Na severu naše države... mi imamo danas 100000 novih Hrvata''".<ref name="Obljetnica"/>

Projekt stvaranja umjetnog bunjevačkog naroda, na štetu Hrvata bio je dijelom projekta, kojim se išlo zatrti trag postojanja Hrvata uopće. Promicanje bunjevačke nacije, sve u cilju smanjenja broja Hrvata i stvaranja umjetne nacije Bunjevaca, sve u cilju pripisivanje iste Srbima ("''Srbi katoličke vjere''") bilo je izraženo za zadnjih desetljeća Jugoslavije, a u pojedinim srpskim političkim i jezikoslovnim ekspanzionističkim krugovima još i prije.

Sliku o dekroatizacijskim nastojanjima vladajućih krugova u Srbiji najbolje je dao bunjevački Hrvat, filozof [[Tomislav Žigmanov]]: "''Milošević je odlučio Hrvate u Vojvodini umjetno podijeliti, pa je financijski podupirao organiziranje Bunjevaca, davao im je novac za izdavanje knjiga i novina, a oni su kao sluge za uzvrat lovili Hrvate po Vojvodini kako bi ih Milošević mogao slati na frontove. Dolaskom Koštunice Bunjevci proživljavaju renesansu. Hrvatska politička elita u Vojvodini i vodstvo DSHV-a nisu dorasli rješavanju toga problema, a vlasti u Hrvatskoj za njega su posve nezainteresirane''".<ref name="TŽ">[https://web.archive.org/web/20080424054940/http://www.suboticke.net/arhiva/broj%208/strane/o%20tome%20se%20govori.htm Bunjevci su Hrvati kao i Ličani, Dalmatinci, Slavonci...], Subotičke.net, godina I, broj 8, 25. kolovoza 2006., pristupljeno 17. kolovoza 2015.</ref> Naglasio je i da se brojni vojvođanski Hrvati i danas izjašnjavaju kao Bunjevci zbog straha za svoju egzistenciju, jer biti Hrvat u Srbiji nije baš popularno.<ref name="TŽ"/>

<!--
Ovo bi trebalo staviti u Wikiizvor.

Problematičnost te politike je dovela i do Otvorenog pisma od [[18. veljače]] [[2005.]]<ref>[http://www.croatianhistory.net/etf/dshv.html Otvoreno pismo DSHV]</ref> i Otvorenog pisma [[25. srpnja]] (objavljenog 26. srpnja 2007.) glede uvođenja izmišljenog bunjevačkog govora u škole u Vojvodini, naslovljenog na predsjednika RH Stjepana Mesića, predsjednika Vlade Ivu Sanadera, predsjednika Sabora RH Vladimira Šeksa, predsjednika [[HAZU]] Milana Moguša i predsjednika [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] Igora Zidića.<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=8&pid=94 Informativne stranice Radio Subotice na hrv.jeziku] Otvoreno pismo glede uvođenja bunjevačkog govora u škole u Vojvodini od 25. srpnja 2007.</ref> U pismu je istaknuto "''da se pripadnost Bunjevaca, koji osim u Srbiji, žive u RH, BiH te Mađarskoj, cjelini hrv. naroda danas osporava jedino u Srbiji, a sve radi podjele ovdašnjega hrv. nacionalnoga bića u cilju njegove lakše asimilacije. Posljednji primjer — najavljeno uvođenje „bunjevačkog govora“ u škole i priprema „bunjevačke“ gramatike i pravopisa pruža najjasnije dokaze o krajnjim ciljevima takve politike.''"
Pismo su potpisali uglednici Hrvata iz AP Vojvodine: [[Branko Horvat]], predsjednik [[Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije|Hrvatskog nacionalnog vijeća]] u Srbiji, Tavankut, v. r., [[Petar Kuntić]], predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, dopredsjednik Općine Subotica, zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srbije, Subotica, v. r. ,[[Petko Vojnić Purčar]], književnik, dobitnik nagrade [[NIN]]-a za roman godine, Novi Sad, v. r., [[Vojislav Sekelj]], književnik, urednik [[Glas ravnice|Glasa ravnice]], Subotica, v. r., [[Ljiljana Dulić]], glavna i odgovorna urednica programa na hrvatskom jeziku [[Radio Subotica|Radio Subotice]], Subotica, v. r., Andrija Anišić, župnik župe sv. Roka u Subotici, urednik katoličkog mjesečnika Zvonik 1994. – 2007., Pročelnik izdavačkog odjela [[Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović|Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović"]] iz Subotice, Subotica, v. r., mr. Mirko Štefković, glavni urednik katoličkog mjesečnika [[Zvonik (časopis)|Zvonik]], Subotica, v. r., dr. Marinko Stantić, povjerenik za pastoral mladih Subotičke biskupije, župnik župe sv. Križa i župe sv. Nikole Tavelića, Sombor, Antonija Čota, dipl. pravnica, Svetozar Miletić, v. r., [[Martin Bačić]], odvjetnik u Subotici, predsjednik subotičke podružnice DSHV-a, v. r, Mata Matarić, predsjednik somborske podružnice DSHV-a i dopredsjednik [[DSHV]]-a, Sombor, v. r., [[Josip Gabrić]], dipl. pravnik u mirovini, zaslužni sportaš Jugoslavije i počasni građanin Subotice, dopredsjednik DSHV-a, Subotica, v. r., Šima Raič, predsjednik HKUD Vladimir Nazor, Sombor, v. r., dr. sc. [[Slaven Bačić]], odvjetnik u Subotici, glavni urednik Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, v. r., Alojzije Firanj, predsjednik Kulturnog savjeta HKUD Vladimir Nazor, Sombor, v. r., mr. sc. Đuro Lončar, stručni savjetnik u mirovini, Subotica, v. r., Stipan Dulić, tajnik Hrvatske udruge kulture Lajčo Budanović, Mala Bosna, v. r., Ivan Dulić, predsjednik HKUD Đurđin, Đurđin, v .r., Ivana Petrekanić-Sič, urednica dječjeg lista Hrcko, Subotica, v. r., [[Tomislav Žigmanov]], prof. filozofije, Subotica, v. r., Josip Stantić, novinar-urednik, Subotica, v. r.
-->
Jedna od najboljih potvrda da je nacionalno izjašnjavanje kao "Bunjevac" vid kriptohrvatstva je i podatak, kojeg je dao generalni konzul Republike Hrvatske u Subotici, [[Davor Vidiš]], u emisiji Otvoreni studio Radija Subotice, [[26. rujna]] [[2007.]] godine: "''U interesantnoj smo situaciji, jer smo svjesni da neki od pripadnika takozvane bunjevačke nacionalne zajednice imaju hrvatske dokumente koje su stekli temeljem činjenice da su prezentirali dokumente u kojima su se izjašnjavali kao Hrvati.''"<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=1839 Radio-Subotica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071231044822/http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=1839 |date=31. prosinca 2007. }} Bunjevci nisu Hrvati, a imaju hrvatske dokumente?, 26. rujna 2007.</ref>

=== Poznati Bunjevci o sebi ===
Poznati Bunjevci ovako su izrekli svoje [[hrvatstvo]]<ref>Stjepan Beretić, [http://www.zvonik.rs/arhiva/771/ZV22.html Povijesni kutak], ''Zvonik'', godina: VIII, broj: 03(77), ožujak 2001., pristupljeno 17. kolovoza 2015.</ref>:
* [[Blaško Rajić]], [[23. travnja]] [[1939.]] godine: "''...priznajemo se za česti i uda onoga naroda koji živi u Međimurju, u Zagorju, u Lici pod Velebitom, na Hrvatskom Primorju...koji s nama isti jezik govori...iz kojeg je ustao Ante Starčević i Stjepan Radić...Priznajemo se za česti hrvatskog naroda''".
* [[Blaško Rajić]], [[10. studenoga]] 1939. godine: "''Izrekli smo nebrojeno puta jasno i glasno i to su svi morali čuti, da smo mi Bunjevci članovi hrvatskog naroda...što smo od iskona bili...''"
* [[Josip Đido Vuković]], 10. studenoga 1939. godine: "''Nama Bunjevcima Hrvatima može se zahvaliti što postoji Vojvodina u sklopu naše državne zajednice.''" (op. č., govori o ondašnjoj Kraljevini Jugoslaviji)
* [[Blaško Rajić]] i [[Josip Đido Vuković]], prosvjedujući na izjavu ministra Nikole Bešlića, da "Bunjevci nisu ni Srbi, ni Hrvati već Jugoslaveni...neka samo i dalje ostanu Bunjevci", idućeg dana, [[13. rujna]] 1939. godine brzojavom predsjedniku vlade Dragiši Cvetkoviću odgovaraju "''Protiv ove njegove izjave odlučno prosvjedujemo, jer Bunjevci su bili i ostaju ono što jesu, Hrvati''"
* [[Ive Prćić]], [[11. studenoga]] 1939. godine: "''...tko neće da prizna hrvatstvo Bunjevaca, taj je neprijatelj integriteta državne cjeline''" (govoreći o Jugoslaviji)
* [[Blaško Rajić]], [[14. travnja]] [[1940.]] godine: "''Braćo Hrvati u hr. domovini... da znadete, da smo i mi sinovi Bačke isto što i vi: Hrvati oduvijek...da su bačke krajeve ovoj državi (Jugoslaviji, op.č.) spasili samo bački Hrvati. Kad se krojila sjev. granica, baš mi, subotički Hrvati, nas 70 tisuća smo digli svoj glas...''"
* [[Aleksa Kokić]], u pjesmi: "Hrvati bili smo uvijek - Hrvati odsad biti" (stih na ploči u Subotici postavljenoj povodom 250. obljetnice doseljenja bunjevačkih Hrvata)

== Kultura ==

=== Jezik ===
Narječje Bunjevaca je [[štokavsko narječje|štokavsko]], ikavskog govora; u Hrvatskoj se sačuvao u dijelovima Dalmacije, odakle su ga sa sobom donesli osobito na područje od Senja do Krmpota (naselja Krivi Put, [[Alan]] i Krmpote). Daljnjom seobom Bunjevci ovaj govor šire i u Liku gdje još govore 'lipo dite', 'sino' (sijeno), 'vridan bija'. I u seobi u Bačku isti je slučaj i čuvaju svoje "dragocjeno" 'i' ('pisma', itd.).

=== Plemena ===

{| {{prettytable}}
! Pleme
! Opširnije

|- align=left valign=top
|'''[[Baleni]]'''
| Balene poznajemo još od ranog 17. stoljeća kao Balenoviće, 1605. sele u [[Lič]], četiri godine kasnije (1609) nalazomo ih u selima [[Šator]] i [[Podomar]], gdje su se još zadržali. Dio Balena kasnije odlazi u Balensku Dragu, a kasnije i u [[Lovinac]] (Lika). [[1745.]] dolaze u [[Skočaj]] i [[Sveti Rok (Lovinac)|Sveti Rok]]. Baleni su snažno bunjevačko hrvatsko pleme koje danas nalazimo po mnogim mjestima. Mnogo ih je (kao Balenovića) kod [[Slavonski Brod|Slavonskog broda]].

|- align=left valign=top
|'''[[Blaževići (plame)|Blaževići]]'''
| Ovo pleme veoma se razgranalo po [[Gorski kotar|Gorskom kotaru]], Primorju i Lici, osobito u [[Mrkopalj|Mrkoplju]], [[Sunger]]u, [[Smokvica Krmpotska|Smokvici]], Starom Selu, i Mrzlom Dolu. Pleme kasnije odlazi u [[Lovinac]] i [[Gračac]], pa u [[Bužim]] i [[Smiljan]], na koncu i [[Sibinj]] kod Slavonskog Broda gdje su odselili i mnogi Pavelići.

|- align=left valign=top
| '''[[Budisalići]]''' ili '''Budiselići'''
| Veoma poznato hrvatsko bunjevačko pleme koje 1605. nalazimo u Liču. Prenapučenost ih tjera u Liku ([[Lovinac]]). Ovi se uskoro se šire po [[Lokve|Lokvama]], [[Sunger]]u i [[Mrkopalj|Mrkoplju]], na koncu polaze tragom Balena i Pavelića u Sibinj kod Slavonskog Broda gdje ih nazivamo Budisavljevićima. Pleme je veoma plodno a šire se i nadalje pod imenom Budiselići.

|- align=left valign=top
| '''[[Butorci]]'''
| Ovo je jedno od najpoznatijih plemena Bunjevaca, selili su se u [[Lič]] ali su odselili u Mrkopalj, [[Tuk (Vrbovsko)|Tuk]] i Sunger. Odlaze i u područje [[Ledenice|Ledenica]].

|- align=left valign=top
| '''[[Cvitkovići]]'''
| Cvitkovići su porijeklom iz Hercegovine (područje rijeke [[Neretva|Neretve]]), također sele u [[Krmpote]], ([[Klenovica|Klenovicu]]) i više naselja u Lici.

|- align=left valign=top
| '''[[Jovanovići]]'''
|   Doseljavaju se u drugoj seobi (1627) na područje Zagona. Naseljavaju se i u Novi Vinodolski i u Crikvenicu.

|- align=left valign=top
| '''[[Krmpotići]]'''
| Pleme Krmpotića, nalazimo još u 15. stoljeću u Hercegovini. U Lič dolaze [[1605.]] odlaze a neki u naseljavaju [[Veljun]], dio Krivog Puta. Jedno od najmnogoljudnijih plemena Bunjevaca naseljavaju i područja Senjske Drage, Stolca, [[Senj]]a, zatim u Pazarište, [[Bilaj]] pa i u [[Udbina|Udbinu]].

|- align=left valign=top
| '''[[Krpani]]'''
| Pleme Krpana također je snažno, od [[1627.]] mnogo ih je u Mrkoplju. Osobito ih ima u Krmpotama, i to [[Drinak|Drinku]] i [[Ruševo|Ruševu]], otuda neki sele u Liku, Lovinac i Lipe kod Gospića. Mnogi odlaze u [[Zagreb]], Rijeku, Crikvenicu, Novi Vinodolski i Slavoniju.

|- align=left valign=top
| '''[[Matijevići (pleme)|Matijevići]]'''
| U Lič 1605. seli dvije obitelji, napustili su ga kao i Pavelići. Matijevići sele u područje Prizne, a otuda kasnije i Pazarišta, Lovinac i Kanižu u Lici.

|- align=left valign=top
| '''[[Miletići]]'''
| Ovo pleme također seli 1605 u Lič, ali ih više tamo nema. Pleme kasnije odlazi u krmpotsku Klenovicu, pa i u Smiljan, Pazarište i Lovinac.

|- align=left valign=top
| '''[[Pavelići]]'''
| Paveliću su jedno od najsnažnijih i najpoznatijih bunjevačkih plemena, najpoznatiji pripadnik zasigurno je [[poglavnik]] bivše [[NDH]] dr. [[Ante Pavelić]], čija je obitelj u [[Bradina|Bradine]] (BiH) došla s područja Krivog Puta. U zaseoku Serdari Pavelići su sebi podigli dom. Sam Ante rodio se u Bradini ([https://web.archive.org/web/20110616044509/http://www.moljac.hr/biografije/pavelic.htm]) -Kuće u Serdarima više nema, mjesto gdje se nalazila danas je obraslo travom koju uvijek svake godine neko pokosi. Pavelići u Lič sele u drugoj seobi ([[1627.]]) ali se tamo nisu dugo zadržali i tamo više nema nijedne njihove obitelji. U Poljicama podno [[Mosor]]a (po [[Rikard Pavelić|R. Pavelićevim]]) podacima postoje 3 obitelji. nadalje ima ih u selu Čaporice kod Sinja gdje žive kao Pavelići i pod prezimenom Pavel. Iz Liča Pavelići se vraćaju natrag i naseljavaju se u spomenutom Krivom Putu, točnije u Mrzlom Dolu i Serdarima, a jedna grupa odlazi u Krmpotsko selo Bilo. U 18. stoljeću dio Pavelića naseljava Zabukovac i [[Podbilo]]. Pavelići se dalje šire u Liku, pa dolaze u [[Smiljan]], [[Otočac]] i [[Lovinac]]. otuda mnogi odlaze i u [[Sibinj]] kod [[Slavonski Brod|Slavonskog Broda]].

|- align=left valign=top
| '''[[Pavličevići]]'''
| Iz Liča Pavličevići sele samo u Krmpotsku Luku i [[Drinak]]. Neke obitelji sele u Slavoniju. Od ovog plemena poznat je povjesničar dr. [[Dragutin Pavličević]], autor knjiga o porijeklu Bunjavaca Like i Hrvatskog Primorja.

|- align=left valign=top
| '''[[Pećanići]]'''
| u Lič dolazi [[1605.]] jedna obitelj, odlaze zatim u Šator pa u Pazarište u Lici. i
|- align=left valign=top
| '''[[Peričići]]'''
|   Doseljavaju se u trećoj seobi na područje Zagona.Naseljavaju se i u Novi Vinodolski i u Crikvenicu.

   |- align=left valign=top
| '''[[Petrovići (pleme)|Petrovići]]'''
| Pleme Petrovića porijeklom je od krmpotskog kneza Damjana Krmpotića koji ih 1605. dovodi u Lič. Danas žive u Mrkoplju, Sungeru i Fužinama.

|- align=left valign=top
| '''[[Pilipovići]]'''
| Pilipovići ili ponekad Filipovići su iz Hercegovine došli u Dalmaciju, pa u Lič. [[1626.]] naseljavaju Bilo, Podomar i Ruševo. Ovo pleme snažno se razvilo pa su mnogi naseljeni u Zagrebu, Senju, Novom Vinodolskom, BIH i Slavoniji.

|- align=left valign=top
| '''[[Prpići]]'''
| Ovaj snažan rod Bunjevaca u 17. stoljeću naseljava Primorje i sve do Karlobaga. Veoma se brzo šire, pa odlaze u Mrkopalj, Švicu, Gospić. Ima ih po svim kontinentima. Jedan od Prpića ([[Rudi Prpić]]; tamo poznat kao Rudy Perpich, bio je i guverner države Minnesote.

|- align=left valign=top
| '''[[Radoševići (pleme)|Radoševići]]'''
| Druga najjača bunjevačka grupa u Liču. Ima ih dosta u Mrkoplju i nešto u Tuku i Sungeru. Preko Primorja neki Radoševići odlaze u Pazarišta a kasnije sele u Slavoniju.

|- align=left valign=top
| '''[[Rončevići]]'''
| [[Kuterevo]]

|- align=left valign=top
| '''[[Rukavine]]'''
|
|- align=left valign=top
| '''[[Starčevići]]'''
| Oni su uz Radoševiće najbrojniji stanovnici Liča, 107 kuća (1933), nadalje tridesetak kuća u Mrkoplju, nešto u Sungeru i Tuku. Starčevići su brojni i u Lici, osobito u Gospiću i Smiljanu. Najpoznatiji im je pripadnik dr. [[Ante Starčević]] iz [[Žitnik]]a (1823-96.)

|- align=left valign=top
| '''[[Šojati]]'''
| Šojati također sudjeluju u područje Liča gdje ih još ima. Dio Šojata naseljava kasnije i Senjsku Dragu, neki prelaze i u Liku, osobito u Gospić. Između dva svjetska rata mnogi odlaze u Slavoniju. Danas su brojni u [[Zagreb]]u.

|- align=left valign=top
| '''[[Tomičići]]'''
| Ovo pleme 1633. iz Liča odlazi na [[Stanića Brig]], zatim dolaze bliže moru, kod Tomišine Drage, i na koncu se za stalno nasaeliše u naselju Rupa. Veliki dio Tomičića danas živi u Senju, Rijeci, Novom Vinodolskom i [[Zagreb]]u.

|- align=left valign=top
| '''[[Tomljanovići]]'''
| Ponekad se nazivaju i Tomljenovići, sudjeluju u seobi u Lič a neki odlaze i u Sunger. Obitelji Tomljanovića 1633. prelaze na područje između Ledenica i Senja pa i na područje Karlobaga, Lukovog Šugarja i Crnog Dabra,  neki odlaze i u [[Sunger]]. Naseljavaju se i u Lici u Smiljanu i Lovincu. Tomljanovići su veoma brojni, mnogo ih je danas u Zagrebu. Tomljenovići su u današnje vrijeme naseljeni najviše na području grada Zagreba, u inozemstvu u Vancuveru, Illinoisu, Chichagu, Sidneyu, Nebraski, Michiganu, Kaliforniji. Jedan od najpoznatijih Tomljenovića bio je izabran 2 puta za Hrvatskog bana 1919. – 1920. dr. [[Tomislav Tomljenović]] i 1920. – 1921. godine.

|- align=left valign=top
| '''[[Vrkljani]]'''
| Vrkljani iz [[Senj]]a naseljavaju Lovinac (1691) pod vodstvom Petra Vrkljana. Njegovi potomci potom naseliše Sveti Rok i Pazarišta u Lici. Neke obitelji Vrkljana postaju plemićke.  U Hrvatskom zagorju 1828, barun Vrkljan sagradio je dvorac Januševac u [[Prigorje Brdovečko|Prigorju Brdovečkom]] kraj Zaprešića.

|- align=left valign=top
| '''[[Vukelići (pleme)|Vukelići]]'''
| Veoma su brojan rod, nalazoimo ovaj plemeniti narod hrvatski u Drežnici gdje ima i Srba Vukelića. Vukelića ima nadalje u Vukelić Dragi, Kuterevu (odakle je i pleme Rončevića), zatim u Klancu, Melnicama, Žutoj Lokvi. -Sva su ova bunjevačka plemena pokazala veliku reprodukcijsku moć i snagu za održanjem.
|}

=== Rani običaji ===
Bunjevci su izvorno pastirski narod koji živi od uzgoja stoke, goveda, ovaca i koza, bili su svakako vrsni stočari. Poljoprivreda im je bila dosta oskudna, povrće nisu nikada uzgajali, a na stolu se najčešće našla palenta i 'mliko', zatim sir, maslo, jaja, meso se iz štednje jelo rjeđe. Siromašni bunjevački puk ipak je bio veoma gostoljubiv, a to su ostali i danas. Pred gosta, bio poznat ili stran, stavlja se sve što se ima. Žene su se prije bavile predenjem, pletenjem i tkanjem od vunene pređe. Kuće su imale jednu ili dvije prostorije, često u zavjetrini od metar i više debelg kamenog zida, goveda su često bila pod istim krovom s ljudima. Namještaj bio im je oskudan a jelo se iz iste posude, obično zemljane, drvenim žlicama.

=== Glavna naselja Bunjevaca u Hrvatskoj ===
[[Cesarica]], [[Klenovica]], [[Krasno Polje]], [[Krmpote]], [[Krivi Put]], [[Lič]], [[Lukovo Šugarje]], [[Senjska Draga]], [[Stinica]], [[Seline]], [[Zagon]]. Osim u ovim naseljima Bunjevaca ima dosta po drugim gradovima i naseljima. Značajna takva naselja su: [[Bakar (grad)|Bakar]], [[Bjelovar]], [[Brinje]], [[Buje]], [[Buzet]], [[Crikvenica]], [[Čakovec]], [[Čazma]], [[Daruvar]], [[Delnice]], [[Donji Miholjac]], [[Drniš]], [[Duga Resa]], [[Đakovo]], [[Glina (grad)|Glina]], [[Gospić]], [[Ilok]], [[Imotski]], [[Jastrebarsko]], [[Karlovac]], [[Krapina]], [[Kutina]], [[Kutjevo]], [[Metković]], [[Novi Vinodolski]], [[Ogulin]], [[Oštarije]], [[Otočac]], [[Pakrac]], [[Pleternica]], [[Poreč]], [[Pula]], [[Ražanac]], [[Rijeka]], [[Rovinj]], [[Samobor]], [[Sibinj]], [[Sinj]], [[Sisak]], [[Starigrad-Paklenica]], [[Subotica]], [[Sombor]], [[Šibenik]], [[Trilj]], [[Trogir]], [[Udbina]], [[Valpovo]], [[Varaždin]], [[Virovitica]], [[Zadar]], [[Zagreb]], [[Žuta Lokva]].

=== Legenda o Krivom Putu ===
Naseljavanjem Bunjevaca na područje Velebita te u zaleđu Senja, ovo područje postaje poznato kao [[Krmpote|krmpotsko]]. U području kod današnjeg Krivog Puta, iznad Senja, izgubili su se konji senjskih [[venturini|venturina]] (izbjeglice pred venecijanskom vlasti). Prema predaji, u potrazi za njima, jedan ih je Bunjevac uputio da su otišli 'onim krivim putićem'. Kraj inače dotada poznat kao svetojakovski i kasnije krmpotski, dobio je od tog vremena naziv Krivi Put.

== Poznati Bunjevci ==
* [[Josip Andrić (muzikolog)|Josip Andrić]] ([[Bukin]], [[14. ožujka]] [[1894.]] – [[Zagreb]], [[7. prosinca]] [[1967.]]) (neki izvori navode 11. ožujka kao nadnevak rođenja) bio je bački hrvatski [[skladatelj]], folklorist, sakupljač narodnog blaga i muzikolog.
* [[Ivan Antunović]] ([[Kunbaja]], [[19. lipnja]] [[1815.]] – [[Kalača]], [[13. siječnja]] [[1888.]]) je bio bački hrvatski [[pisac]] i naslovni [[biskup]] u Kalači.
* [[Jakov Blažević]] ([[Bužim]] kod [[Gospić]]a, [[24. ožujka]] [[1912.]] – [[10. prosinca]] [[1996.]]) je bio [[političar]] za vrijeme [[Socijalistička Republika Hrvatska|Socijalističke Republike Hrvatske]], komunistički prvak.
* [[Goran Bogdan]] ([[Široki Brijeg]], [[2. listopada]] [[1980.]]) je hrvatski kazališni, televizijski i filmski [[glumac]].
* [[Zvonko Bogdan]] ([[Sombor]], [[5. siječnja]] [[1942.]]) je pjevač tradicionalne vojvođanske pjesme.
* [[Ivana Brkljačić]] ([[Villingen-Schwenningen]], [[25. siječnja]] [[1983.]]), hrvatska [[atletičarka]], hrvatska prvakinja u bacanju kladiva. 
* [[Karlo Brkljačić|Karlo Brkljačić-Kacan]] ([[Trnovac (Gospić)|Trnovac]], [[1869.]] - [[Trnovac (Gospić)|Trnovac]], [[9. travnja]] [[1936.]]) je bio hrvatski [[političar]].
* [[Mile Budak]] ([[Sveti Rok]], [[30. kolovoza]] [[1889.]] – [[7. lipnja]] [[Zagreb]], [[1945.]]), bio je hrvatski [[političar]], odvjetnik, jedan od ideologa ustaškoga pokreta.
* [[Grgur Čevapović]] (u izvorima i Grgur Ćevapović) ([[Bertelovci]] kod [[Požega|Požege]], [[23. travnja]] [[1786.]] – [[Budim]], [[21. travnja]] [[1830.]]),[1] jezični reformator i hrvatski [[pisac]] iz Mađarske.
* [[Marko Čović]] ([[Subotica]], [[17. prosinca]] [[1915.]] – [[Sao Paolo]], [[Brazil]], [[12. travnja]] [[1983.]]) je bački hrvatski [[književnik]].
* [[Mato Došen]] ([[Zagreb]], [[25. lipnja]] [[1953.]] – [[Zagreb]], [[2. travnja]] [[2010.]]) hrvatski glazbeni [[producent]], aranžer, vokalist, klavijaturist i tekstopisac.
* [[Petar Došen]] ([[Gospić]], ? - [[Gospić]], [[1878.]]) je bio [[pukovnik]] austrijske carsko-kraljevske vojske i [[časnik]] Napoleonove vojske.
* [[Vid Došen]] ([[Tribanj]], oko [[1719.]] – [[Dubovik (Podcrkavlje)|Dubovik]] kraj Broda na Savi, 1778.) je bio hrvatski [[svećenik]], [[pjesnik]] i [[publicist]].
* [[Ante Evetović-Miroljub|Prof. Ante Evetović-Miroljub]] ([[Bački Aljmaš]], [[12. lipnja]] [[1862.]] – [[Valpovo]] [[24. veljače]] [[1921.]]) je bio bački hrvatski [[književnik]], [[pjesnik]], [[svećenik]], profesor filozofije, katehet, publicist i javni djelatnik.
* [[Matija Evetović]] ([[Aljmaš]], [[24. veljače]] [[1894.]] – [[Subotica]], [[2. srpnja]] [[1972.]]) je bački hrvatski [[znanstvenik]] i [[književnik]].
* [[Lazar Francišković]] ([[Subotica]], [[4. srpnja]] [[1948.]]) je bački hrvatski [[književnik]] i književni kritičar.
* [[Ante Jakšić]] ([[Bereg (Sombor, Srbija)|Bereg]], [[22. travnja]] [[1912.]] - [[Zagreb]], [[30. studenog]] [[1987.]]) je bio bački hrvatski [[književnik]], [[pjesnik]], pripovjedač, novelist i romanopisac.
* [[Stjepan Jovanović]] ([[Pazarište]], [[Gospić]], [[5. siječnja]] [[1828.]] – [[Zadar]], [[8. prosinca]] [[1885.]]), [[barun]], vojni zapovjednik i [[podmaršal]] austrijske vojske.
* [[Antun Karagić]] (u mađ. dokumentima Karagity Antal[1])([[Gara]], [[Mađarska]], [[2. lipnja]] [[1913.]] – [[Pečuh]], [[Mađarska]], [[1966.]]) je hrvatski [[književnik]].
* [[Aleksa Kokić]] ([[Subotica]], [[14. listopada]] [[1913.]] – [[Cetinje]] [[17. srpnja]] [[1940.]]), hrvatski [[književnik]], [[pjesnik]], prozni i pisac kazališnih komada, te esejist i [[publicist]].
* [[Jakov Kopilović]] ([[Subotica]], [[9. srpnja]] [[1918.]] – [[18. studenog]] [[1996.]]) je hrvatski [[književnik]].
* [[Mirko Kopunović]] ([[Subotica]], [[1952.]]) je bački hrvatski [[pjesnik]].
* [[Ante Kovačević]] ([[1894.]] – [[1975.]]), bio je hrvatski [[književnik]], po struci učitelj. Rodom je iz [[Smiljan]]a.
* [[Dujam Kovačević]] je bio knez [[vinjerac|vinjerački]]. Za hrvatsku je povijest bitan kao vođa seobe Bunjevaca u Liku.
* [[Edo Kovačević]] ([[Gospić]], [[16. studenog]] [[1906.]] – [[Zagreb]], [[15. ožujka]] [[1993.]]), hrvatski akademski [[slikar]].
* [[Ferdinand Kovačević]] ([[Gospić]], [[25. travnja]] [[1838.]] – [[Zagreb]], [[27. svibnja]] [[1913.]]), [[izumitelj]], stručni pisac, pionir hrvatske [[telegrafija|telegrafije]].
* [[Ivica Kovačević (političar)|Ivica Kovačević]] ([[Gospić]], [[12. lipnja]] [[1873.]] – [[Zagreb]], [[18. siječnja]] [[1953.]]), bio je hrvatski [[odvjetnik]], [[pisac]] i [[političar]].
* [[Nikola Kujundžić ]]Mišakov ([[Subotica]], [[9. veljače]] [[1861.]] – [[Bajmak]], [[22. siječnja]] [[1906.]]) bio je bački [[Hrvat]], hrvatski [[književnik]], [[pjesnik]], [[pisac]], [[publicist]], [[prevoditelj]].
* [[Pajo Kujundžić]] ([[Subotica]], [[15. svibnja]] [[1859.]] – [[10. listopada]] [[1915.]]) je bio bački hrvatski [[svećenik]].
* [[Mara Malagurski Đorđević|Mara Malagurski-Đorđević]] (izvorni oblik je Malagurska; negdje i kao Mara Đorđević-Malagurski) ([[Subotica]], [[20. srpnja]] [[1894.]] – [[Beograd]], [[9. kolovoza]] [[1971.]]), bačka je hrvatska [[književnica]], [[Etnografija|etnografkinja]] i [[prevoditeljica]].
* [[Ago Mamužić|Augustin Ago Mamužić]] (u mađ. izvorima Mamuzsits Ágoston) ([[Subotica]], [[27. travnja]] [[1844.]] – [[Subotica]], [[21. ožujka]] [[1902.]]) je bio bački hrvatski [[pisac]] i [[novinar]]. 
* [[Ivan Đalma Marković]] ([[Senj]], [[6. studenog]] [[1928.]] – [[Zagreb]], [[15. studenog]] [[2006.]]), hrvatski nogometni [[trener]] i igrač.
* [[Marijan Matijević]] ([[Duboki Dol]] kod [[Gračac]]a, [[10. siječnja]] [[1878.]] – [[Zagreb]], [[21. prosinca]] [[1951.]]), hrvatski hrvač grčko-rimskim stilom i dobrotvor.
* [[Antun Gustav Matoš]] ([[Tovarnik]], [[13. lipnja]] [[1873.]] – [[Zagreb]], [[17. ožujka]] [[1914.]]), bio je hrvatski [[pjesnik]], [[novelist]], [[feljtonist]], [[esejist]], [[putopisac]].
* [[Jasna Melvinger]] ([[Petrovaradin]], [[6. svibnja]] [[1940.]]) hrvatska je [[književnica]], jezikoslovka, i sveučilišna profesorica.
* [[Lazar Merković]] ([[Subotica]], [[14. lipnja]] [[1926.]]) je hrvatski [[književnik]].
* [[Milovan Miković]] ([[Subotica]], [[17. srpnja]] [[1947.]]) je hrvatski [[književnik]].
* [[Kalor Milodanović]] ([[1847.]] – [[9. ožujka]] [[1883.]]) je bio bački hrvatski [[novinar]] i jedan od nositelja hrvatskog nacionalnog preporoda u Bačkoj.
* [[Luka Modrić]] ([[Zadar]], [[9. rujna]] [[1985.]]), hrvatski je [[nogometaš|profesionalni nogometaš]].
* [[Toma Nekić]] ([[Jasenice|Jasenica]], [[17. siječnja]] [[1690.]] – [[1754.]]), ninski [[biskup]].
* [[Ivan Pančić]] ([[Subotica]], [[11. prosinca]] [[1933.]] – [[16. lipnja]] [[1992.]]) je bački hrvatski [[književnik]].
* [[Ante Pavelić]] ([[Bradina]] kod [[Konjic]]a, [[14. srpnja]] [[1889.]] – [[Madrid]], [[28. prosinca]] [[1959.]]), hrvatski političar i odvjetnik, vođa [[Ustaški pokret|Ustaškoga pokreta]]
* [[Emerik Pavić|Fra Emerik (Mirko) Pavić]] ([[Budim]], [[5. siječnja]] [[1716.]] – [[Budim]], [[15. travnja]] [[1780.]]) je bio hrvatski [[književnik]] i [[prevoditelj]] iz Mađarske.
* [[Petar Pekić]] (mađ: Pékity Péter) ([[Gornji Sveti Ivan]], [[Mađarska]], [[1896.]] – [[1965.]]) je bio bački hrvatski [[povjesničar]], [[slavist]] i [[književnik]].
* [[Ivan Petreš]] ([[Kaćmar]], [[21. listopada]] [[1876.]] – [[Baja]], [[14. lipnja]] [[1937.]]) je bio bački hrvatski [[književnik]].
* [[Jure Petričević]] ([[Starigrad-Paklenica]], [[6. listopada]] [[1912.]] – [[Brugg]], [[Švicarska]], [[24. veljače]] [[1997.]]), bio je hrvatski poljodjelski stručnjak, [[publicist]], novinar, polemičar, pripadnik hrvatske političke emigracije i mecena.
* [[Matija Poljaković]] ([[Subotica]], [[23. studenog]] [[1909.]] – [[Zagreb]], [[15. ožujka]] [[1973.]]), hrvatski [[književnik]], dramatik i romansijer.
* [[Ive Prčić]] ([[Subotica]], [[15. svibnja]] [[1894.]] – [[Subotica]], [[12. svibnja]] [[1959.]]), bački hrvatski [[pripovjedač]] i sakupljatelj narodnih djela. 
* [[Ivo Prćić mlađi]] ([[1. travnja]] [[1927.]] – [[2002.]]) je bio bački hrvatski [[pjesnik]], [[putopisac]], književni kritičar i bibliograf.
* [[Rudy Perpich]] ([[Carson Lake]], [[Minnesota]], [[27. lipnja]] [[1928.]] – [[Minnetonka]], [[Minnesota]], [[21. rujna]] [[1995.]]), bio je [[guverner]] [[Minnesota|Minnesote]].
* [[Grgur Peštalić|Fra Grgur Peštalić]] ([[Baškut]], [[27. lipnja]] [[1755.]] – [[Baja]], [[1. veljače]] [[1809.]]) je bački hrvatski [[književnik]].
* [[Mike Prpich]] ([[Kenaston]], [[Saskatchewan]], [[27. ožujka]] [[1982.]]) kanadski je profesionalni hokejaš na ledu hrvatskog podrijetla. 
* [[Goran Prpić]] ([[Zagreb]], [[4. svibnja]] [[1964.]]) bivši je jugoslavenski i hrvatski profesionalni [[tenisač]] i trenutačni izbornik hrvatske muške i ženske teniske reprezentacije.
* [[Blaško Rajić|Blaško Stipan Rajić]] ([[Subotica]], [[7. siječnja]] [[1878.]] – [[Subotica]], [[3. siječnja]] [[1951.]]),bački hrvatski [[svećenik]], [[književnik]], javni djelatnik i [[političar]].
* [[Jerko Rukavina]] (*[[1699.]]) je bio knez [[ražanac|ražanački]]. Za hrvatsku je povijest bitan kao vođa seobe Bunjevaca u Liku.
* [[Juraj (Juco) Rukavina]] ([[Perušić]], [[4. veljače]] [[1898.]] – [[Zagreb]], [[lipanj]] [[1945.]]), bio je hrvatski nacionalni revolucionar.
* [[Juraj Rukavina Vidovgradski|Juraj (Gjuro) barun Rukavina Vidovgradski]] (njem. Georg Freiherr Rukavina von Vidovgrad) ([[1777.]] – [[1849.]]), hrvatski [[časnik]], [[političar]] i plemenitaš.
* [[Ivan Sarić]] ([[Subotica]], [[27. lipnja]] [[1876.]] – [[Subotica]], [[23. kolovoza]] [[1966.]]) je zrakoplovac, športaš, automobilist, biciklist, motociklist. 
* [[Zvonko Sarić]] ([[Subotica]], [[8. ožujka]] [[1963.]]) je bački hrvatski [[književnik]].
* [[Vojislav Sekelj]] ([[Subotica]] [[20. travnja]] [[1946.]]) je bački hrvatski [[književnik]].
* [[Ante Sekulić]] ([[Tavankut]], [[16. studenog]] [[1920.]] – [[Zagreb]], [[18. ožujka]] [[2016.]][1]) hrvatski [[književnik]], [[jezikoslovac]], kulturni [[povjesničar]].
* [[Ante Starčević]] ([[Veliki Žitnik]], [[Gospić]], [[23. svibnja]] [[1823.]] – [[Zagreb]], [[28. veljače]] [[1896.]]) bio je hrvatski [[političar]], [[publicist]] i [[književnik]].
* [[David Starčević|Dr. David Starčević]] ([[Žitnik]], [[Gospić]], [[1840.]] – [[Jastrebarsko]], [[18. studenog]] [[1908.]]), hrvatski [[političar]].
* [[Šime Starčević]] (Shime Starcsevich) ([[Klanac]], [[Gospić]], [[18. travnja]] [[1784.]] – [[Karlobag]], [[14. svibnja]] [[1859.]]), bio je hrvatski [[svećenik]], [[bogoslov]], [[gramatičar]] (slovničar), pravopisac i borac za [[hrvatski jezik]], prethodnik hrvatskih preporoditelja.
* [[Sandra Šarić]] ([[Senj]], [[8. svibnja]] [[1984.]]) je hrvatska tekvandoašica i bivša europska prvakinja.
* [[Petko Vojnić Purčar]] (odnosno Petar Vojnić Purčar) ([[Subotica]], [[16. veljače]] [[1939.]]) je hrvatski [[književnik]]. 
* [[Stipan Vojnić Tunić]] ([[25. prosinca]] [[1883.]] – [[4. rujna]] [[1928.]]) je bio bački hrvatski [[političar]], kulturni i javni djelatnik.
* [[Stipan Vujević|Fra Stipan Vujević]] (negdje i kao Stjepan Vujević) ([[Bereg]], [[Srbija]], [[7. ožujka]] [[1837.]] – [[Slavonski Brod]], [[17. siječnja]] [[1905.]]) je bio [[franjevac]] provincije sv. Ivana Kapistrana i nacionalni preporoditelj Hrvata u Podunavlju.
* [[Balint Vujkov]] ([[Subotica]], [[26. svibnja]] [[1912.]] – [[Subotica]], [[23. travnja]] [[1987.]]) je hrvatski [[književnik]], sakupljač i obrađivač hrvatskih narodnih djela iz Vojvodine i susjednih država, pripovjedač i romanopisac.
* [[Branko Vukelić (ministar)|Branko Vukelić]] ([[Karlovac]], [[9. ožujka]] [[1958.]] – [[Karlovac]], [[3. svibnja]] [[2013.]]), bio je hrvatski [[političar]] i bivši [[ministar]] obrane u [[Vlada Republike Hrvatske|Vladi Republike Hrvatske.]]
* [[Lavoslav Vukelić]] ([[Bočaj]] kod [[Gornji Kosinj|Gornjeg Kosinja]], [[20. ožujka]] [[1840.]] – [[Sveti Križ Začretje]], [[26. ožujka]] [[1879.]]), bio je hrvatski [[pjesnik]] i [[prevoditelj]].
* [[Miroslav Vukelić Mesalov]] ([[Karlobag]], [[1851.]] – [[20. kolovoza]] [[1925.]]), otac hrvatskog zagonetaštva.
* [[Josip Đido Vuković]] (mađ: Vukovics József) ([[Bikić]], [[Mađarska]], [[14. veljače]] [[1890.]] – [[Subotica]], [[4. ožujka]] [[1950.]]) je bački hrvatski [[književnik]], [[političar]] i [[publicist]].
* [[Tomislav Žigmanov]] ([[Tavankut]], [[12. svibnja]] [[1967.]]) je hrvatski [[književnik]] i [[publicist]] iz Vojvodine.

== Literatura ==
* [[Rikard Pavelić]], 
** ''Stope Predaka'', Rijeka, 1991
** ''Bunjevci'', Zagreb, 1973.
* J. Butorac
** ''Ustanak Bunjevaca u Lici'', Subotica, 1938.
* [[Ivan Ivanić]],
** ''Bunjevci i Šokci'', Subotica, 1899.
* [[Matija Poljaković]],
** ''Pregled povijesti Hrvata Bunjevaca'', ''Subotička Danica'', 1971.
* [[Andrija Rački]],
** ''Iz prošlih dana Liča'', Rijeka, 1945.
* [[Ante Sekulić]], 
** ''Prilozi za povijest Liča'', Zagreb, 1961.
** ''Narodni život i običaji Bačkih Bunjevaca'', Zagreb, 1986.
** ''Bački Bunjevci i Šokci'', Školska knjiga, Zagreb, 1989.
** ''Hrvatski bački mjestopisi - povijest hrvatskih imena mjesta u bačko-bodroškoj županiji'', Školska knjiga, Zagreb, 1994.
** ''Rasprave o jeziku bačkih Hrvata'', Matica hrvatska, Zagreb, 1997.
** ''Umjetnost i graditeljstvo bačkih Hrvata'', Matica hrvatska, Zagreb, 1998.
** ''Rječnik govora bačkih Hrvata'', IHJJ, Zagreb, 2005.
* B. G. Tomljanović,
** ''Bunjevački dijalekti senjskog i novljanskog zaleđa'', Osijek, 1910.
* uredništvo: gl. ur. [[Slaven Bačić]],  izvršni urednik Tomislav Žigmanov, [[Petar Vuković]], Stevan Mačković i Mario Bara.
** ''Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca'',<ref>[[Stipan Balatinac]], [http://www.croatica.hu/fileadmin/glasnik/glasnik34.pdf Leksikon podunavskih Hrvata] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110721104913/http://www.croatica.hu/fileadmin/glasnik/glasnik34.pdf|date=21. srpnja 2011.}}, ''Hrvatski glasnik'', str. 8., Godina XV., broj 34., 25. kolovoza 2005., pristupljeno 17. kolovoza 2015.</ref><ref>[http://www.had.org.rs/leksikon.php Hrvatsko akademsko društvo Subotica: Leksikon], pristupljeno 17. kolovoza 2015.</ref> (do sada izašlo je 12 svezaka)

== Izvori ==
{{izvori|30em}}

== Vanjske poveznice ==
* [https://web.archive.org/web/20090917063438/http://www.bunjevci.com/ bunjevci.com]
* [[Stevan Mačković]], [http://www.matica.hr/HRRevija/revija2005_3.nsf/AllWebDocs/bunjevci ''Proslava 250. obljetnice doseljavanja veće skupine Bunjevaca (1686.-1936.)''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120208014003/http://www.matica.hr/HRRevija/revija2005_3.nsf/AllWebDocs/bunjevci |date=8. veljače 2012. }}, u ''[[Hrvatska revija|Hrvatskoj reviji]]'', broj 3, godište V. / 2005., matica.hr
* [http://www.croatianhistory.net/etf/bunjevci.html Ante Evetovic Miroljub, Petar Pekic and Ante Sokcic, ''The Croatian Bunjevci''], Croatian Almanac 1986, croatianhistory.net, {{eng oznaka}}
* [[Matija Evetović]], [http://www.croatianhistory.net/etf/evetovic.html ''Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (studija)''], croatianhistory.net

{{Hrvati}}

[[Kategorija:Hrvati]]
[[Kategorija:Etničke grupe Hrvatske]]
[[Kategorija:Etničke grupe Srbije]]
[[Kategorija:Hrvati u Mađarskoj]]
[[Kategorija:Vojvođanski Hrvati]]
[[Kategorija:Bačka]]
[[Kategorija:Bunjevci| ]]