Prijeđi na sadržaj

Dobroslav Paraga: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Ne možete članak koji je bio stabilan već dva mjeseca učiniti nestabilnim promjenama za koje ne postoji slaganje. Strpljenja.
Redak 45: Redak 45:
}}
}}


'''Dobroslav Paraga''' ([[Zagreb]], 9. prosinca 1960.) [[Hrvati|hrvatski]] političar, osnivač [[Hrvatska stranka prava|Hrvatske stranke prava]], predsjednik [[Hrvatska stranka prava 1861|Hrvatske stranke prava 1861]] i borac za ljudska prava. U vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] bio je predsjednik HSP-a te osnivač i vrhovni zapovjednik [[Hrvatske obrambene snage|Hrvatskih obrambenih snaga]] od 1991. do 1993. Nakon što je [[Ante Đapić]] postao predsjednik HSP-a osniva vlastiti HSP 1861.
'''Dobroslav Paraga''' ([[Zagreb]], 9. prosinca 1960.) [[Hrvati|hrvatski]] političar, osnivač [[Hrvatska stranka prava|Hrvatske stranke prava]] i predsjednik [[Hrvatska stranka prava 1861|Hrvatske stranke prava 1861]]. U vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] bio je predsjednik HSP-a i vrhovni zapovjednik [[Hrvatske obrambene snage|Hrvatskih obrambenih snaga]] od 1991. do 1993. Nakon što je [[Ante Đapić]] postao predsjednik HSP-a osniva vlastiti HSP 1861.


== Mladost ==
== Mladost ==
Redak 51: Redak 51:
Paraga je rođen u [[Zagreb|Zagrebu]] kao dijete Smiljana i Arne. U Zagrebu je završio osnovnu školu i gimnaziju, nakon čega se upisao na studij prava i laičke teologije. Studij nije uspio okončat jer ga je komunistička vlast uhitila 1980. zbog potpisivanja peticije za amnestiju političkih zatvorenika. Osuđen je na četiri godine zatvora te služi kaznu u [[Lepoglava|Lepoglavi]] i na [[Politički logor Goli otok|Golom otoku]].<ref name=Vecernji>[http://www.vecernji.hr/biografije/dobroslav-paraga-228 Dobroslav Paraga]. Večernji list. Preuzeto 26. studenog 2013.</ref>
Paraga je rođen u [[Zagreb|Zagrebu]] kao dijete Smiljana i Arne. U Zagrebu je završio osnovnu školu i gimnaziju, nakon čega se upisao na studij prava i laičke teologije. Studij nije uspio okončat jer ga je komunistička vlast uhitila 1980. zbog potpisivanja peticije za amnestiju političkih zatvorenika. Osuđen je na četiri godine zatvora te služi kaznu u [[Lepoglava|Lepoglavi]] i na [[Politički logor Goli otok|Golom otoku]].<ref name=Vecernji>[http://www.vecernji.hr/biografije/dobroslav-paraga-228 Dobroslav Paraga]. Večernji list. Preuzeto 26. studenog 2013.</ref>


Na odsluženje vojnog roka u kaznenoj jedinici u [[Knin|Kninu]] pozvan je 1986. Njegovog prijatelja [[Ernest Brajder|Ernesta Brajdera]] likvidirala je [[Služba državne sigurnosti]] bacivši ga kroz prozor s četvrtog kata zgrade u [[Novi Zagreb|Novom Zagrebu]]. Paraga je zbog mučenja i zlostavljanja u zatvoru 1986. podigao tužbu protiv [[Socijalistička Federativna Republike Jugoslavija|SFR Jugoslavije]].<ref name=Vecernji/> Uz pomoć [[Dobrica Ćosić|Dobrice Ćosića]] pušten je iz zatvora 1987. godine te piše knjigu o svojim stradanjima na robiji, pa mu je zbog te knjige ponovno suđeno. Uz Ćosićev zagovor Paraga je uspio dobiti putovnicu u Sloveniji kojeg mu je uskraćivala slovenska [[Služba državne sigurnosti]].<ref name=Novosti>[http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:275784-Paraga-svedo269i-protiv-Srba Paraga svedoči protiv Srba]. Novosti, 16. travnja 2002. Preuzeto 21. prosinca 2013. (na srpskom)</ref> Nakon toga počinje pisati o montiranim političkim procesima u slovenskoj ''Novoj reviji'' i ljubljanskoj ''Mladini''. Uz pomoć slovenske putovnice putuje u [[SR Njemačka|Zapadnu Njemačku]], u službeni posjet kod predsjednika Richarda von Weizsäckera, zatim u Prag češkom državniku i žrtvi komunizma Vaclavu Havelu, potom u parlament u Ontariju, Kanadi, i u niz drugih zapadnih zemalja i gradova gdje govori o problemu političkih zatvorenika, velikosrpske ideologije i upozorava općenito na probleme u Jugoslaviji. <ref name=Hrv.pravo>[http://www.hsp1861.hr/vijesti8/14082006-1.html Povodom obljetnice rezolucije 169]. Hrvatsko pravo. Preuzeto 9. lipnja 2014.</ref> Primjerice, gradsko vijeće američkog Chicaga je, pod utjecajem borbe Dobroslava Parage za ljudska prava u Hrvatskoj i Jugoslaviji, donijelo 28. lipnja 1989. rezoluciju kojom je osuđena Jugoslavija zbog kršenja ljudskih prava, a na sličnu je rezoluciju utjecao i u gradskom vijeću Illinoisa.<ref name=Chicagotribune>[http://articles.chicagotribune.com/1989-07-05/news/8902150004_1_dobroslav-paraga-political-prisoners-yugoslav Yugoslav Dissident Seeks Support Here] Chicago Tribune. Preuzeto 12. lipnja 2014.</ref> Amnesty International, organizacija koja poduzima akcije u cilju zaštite i promicanja ljudskih prava, dvaput ga je proglasila zatočenikom savjesti<ref name=AmnestyInternational>[https://www.govtrack.us/congress/bills/105/hres375/text "Whereas Dobroslav Paraga, who has twice been adopted as a prisoner of conscience by Amnesty International"] Pristupljeno 11. lipnja 2014.god.</ref>, a svojevremeno je bio označen kao vodeći jugoslavenski disident. <ref name=Chicagotribune/>
Na odsluženje vojnog roka u kaznenoj jedinici u [[Knin|Kninu]] pozvan je 1986. Njegovog prijatelja [[Ernest Brajder|Ernesta Brajdera]] likvidirala je [[Služba državne sigurnosti]] bacivši ga kroz prozor s četvrtog kata zgrade u [[Novi Zagreb|Novom Zagrebu]]. Paraga je zbog mučenja i zlostavljanja u zatvoru 1986. podigao tužbu protiv [[Socijalistička Federativna Republike Jugoslavija|SFR Jugoslavije]].<ref name=Vecernji/> Uz pomoć [[Dobrica Ćosić|Dobrice Ćosića]] pušten je iz zatvora 1987. Uz Ćosićev zagovor Paraga je uspio dobiti putovnicu u Sloveniji kojeg mu je uskraćivala slovenska [[Služba državne sigurnosti]].<ref name=Novosti>[http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:275784-Paraga-svedo269i-protiv-Srba Paraga svedoči protiv Srba]. Novosti, 16. travnja 2002. Preuzeto 21. prosinca 2013. (na srpskom)</ref> Nakon toga počinje pisati o montiranim političkim procesima u slovenskoj ''Novoj reviji'' i ljubljanskoj ''Mladini''. Uz pomoć slovenske putovnice putuje u [[SR Njemačka|Zapadnu Njemačku]] i druge zapadne zemlje gdje govori o problemu političkih zatovrenika.<ref name=Vecernji/>


U [[Toronto|Torontu]] je Paraga organizirao protujugoslavenske demonstracije. U [[Kongres Sjedinjenih Američkih Država|Kongresu SAD-a]] ishodio je Rezoluciju br. 169 kojom se traži bezuvjetna amnestija političkih zatvorenika u SFRJ i slobodno udruživanje građana.<ref name=Vecernji/> Paraga je bio blizak i američkim obavještajnim službama.<ref>Manolić et al., 1991., str. 126.</ref>
U [[Toronto|Torontu]] je Paraga organizirao protujugoslavenske demonstracije. U [[Kongres Sjedinjenih Američkih Država|Kongresu SAD-a]] ishodio je 4. kolovoza 1989. Rezoluciju br. 169<ref name=thepoliticalguide>[http://www.thepoliticalguide.com/Legislation/senate/101/S%20Res%20169/ Službeni sažetak rezolucije (na engleskom)] Pristupljeno 11. lipnja 2014.</ref> kojom se traži bezuvjetna amnestija političkih zatvorenika u SFRJ, slobodno udruživanje građana<ref name=Vecernji/> i istraga političkih ubojstava, a ujedno je postao, poslije sovjetskog disidenta Andreja Saharova, jedna od žrtava komunizma koja je dobila priznanje od saveznog parlamenta SAD naslovljeno na njegovo osobno ime i prezime.<ref name=Tinolovka>[http://tinolovka-news.com/prof-goran-jurisic/44568-medunarodna-nagrada-karolini-vidovic-jaka-pljuska-banskim-dvorima-i-rezimskoj-htv Međunarodna nagrada Karolini Vidović jaka pljuska Banskim dvorima i režimskoj HTV] Tinolovka-news: "(...) a inače je činjenica, da je Dobroslav Paraga jedini Hrvat i Zagrepčanin u hrvatskoj povijesti koji je počašćen takvim jednim priznanjem od strane kolijevke moderne demokracije (...) Uz Dobroslava Paragu je takvu nagradu u ono vrijeme dobio još samo disident Andrej Saharov.)" Preuzeto 11. lipnja 2014.</ref> Paragine djelatnosti po svijetu nisu prošle nezapaženo te su u Jugoslaviji izazvale žestoke reakcije. Tako je glasilo jugoslavenske komunističke partije, «Borba», iz Beograda, 11. je kolovoza 1989. godine, u članku pod naslovom «Poslije rezolucije američkog Senata: tko je Dobroslav Paraga – dugo putovanje u laž», objavilo:

''«(...)Od studenta teologije pretvorio se u očigledno utjecajnog disidenta u svijetu, a po nekim saznanjima dospio je do samog vrha ustaške emigracije. (...) Paraga se, inače, reklamira kao prvi čovjek koji je u zemljama istočnog bloka podigao glas protiv sudskih progona i nasilja. Navodno se poslije njegovih razgovora «svijetom proširio val zgražanja pa je pod pritiskom svijeta naša vlada zatvorila Goli otok. (...) Sa Slobodanom Miloševićem nije imao nikakvih kontakata, ali upozorava slušateljstvo da se radi o «balkanskom Führeru». Nedavne događaje na Kosovu i uvođenje privremenih mjera (izvanredno stanje i vojno-policijsko slamanje miroljubivih albanskih prosvjeda, op.a.) Paraga rado komentira kao «čistu okupaciju», potkrepljujući to lažnim podatcima – da je u nedavnim demonstracijama na Kosovu poginulo više od 250 ljudi (...) ... U Chicagu ga je u svibnju primio crnački vođa Jesse Jackson, bivši kandidat za američkog predsjednika (...) Prema pisanju «Nove Hrvatske», Jackson je Paragu primio ljubazno i srdačno, i predstavio ga svojim suradnicima kao «borca za ljudska prava koji je nekoliko godina proživio torturu u jugoslavenskim zatvorima». (...) Svojevremeno je i «Chicago Defender» objavio tekst u kojemu Annette Warmter, pored ostalog, opisuje strahovite patnje hrvatskog disidenta u zatvoru zato što je «odbio žaliti zbog diktatora kao što je Tito». Navodno je tada doživio pravi pakao koji se može usporediti samo s onim što su radili gestapovci u Auschwitzu i Dachauu. U tim pričama inače prevladavaju ubojstva – recimo Paraga tvrdi da je osobno gledao na Golom otoku nekoliko ubojstava, 15 samoubojstava i bezbroj strahovitih mučenja. (...)»'' <ref>Glasilo jugoslavenske komunističke partije, «Borba», Beograd, 11. kolovoza 1989. godine, članak pod nazivom «Poslije rezolucije američkog Senata: tko je Dobroslav Paraga – dugo putovanje u laž»</ref>

Pojavio se i pred komisijom Kongresa SAD-a u proljeće 1990. godine, održanoj kako bi se ustvrdilo proganjaju li Srbi kosovske Albance, kao albanski svjedok protiv Srba.<ref name=Novosti/>.


== Djelovanje u HSP-u ==
== Djelovanje u HSP-u ==


U vrijeme uvođenja demokratskih promjena u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], osnovana je i [[Hrvatska stranka prava]] 25. veljače 1990., nakon inicijative Dobroslava Parage (koji se u to vrijeme nalazio u Beču) koja je upućena Anti Paradžiku u Zagrebu da se osnuje poticajni odbor za osnivanje/obnavljanje stranke. <ref>Pismo povjesničara Gorana Jurišića "Vjesniku" i njegovom glavnom uredniku Igoru Mandiću 5. srpnja 2000., Zagreb</ref> Paraga je, kao inicijator osnivanja stranke i poznati borac za ljudska prava, imenovan predsjednikom stranke, iako se još nalazio u [[Sjedinjene Američke Države|SAD-u]]. U Hrvatsku se vratio u kolovozu 1990. Pravaški tisak je uskoro počeo tjedno objavljivati da se na Paragu vrše atentati iz kojih se on čudom izvlači, a istovremeno su se gomilale optužbe na račun predsjednika Republike [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]].<ref>Jonjić, 2013., str. 550.</ref> Dva mjeseca kasnije dolazi do sukoba unutar stranke. Stranačko vodstvo podijelilo se u dvije frakcije, na jednoj strani bio je trijumvirat - Paraga, [[Ante Paradžik]] i [[Krešimir Pavelić]], a na drugoj strani bili su ostali članovi Predsjedništva stranke, ujedno i neki od njezinih osnivača. Paraga je izdao "Priopćenje za javnost" u kojem je naveo da je u HSP-u postojala "neformalna grupa koja je po režiji izvana imala zadatak da iznutra razbije HSP...". Jedan dio grupe bili su, prema "Priopćenju", izdanci [[Hrvatska demokratska zajednica|HDZ-a]] i [[Hrvatska demokratska stranka|HDS-a]], a drugi dio "destruktivna antidemorkatska politička organizacija koja djeluje iz inozemstva" koja ima namjeru osnovati [[Hrvatska čista stranka prava|Hrvatsku čistu stranku prava]]. Ta politička organizacija u stvari je bio [[Hrvatski oslobodilački pokret]]. Međutim, Paragine optužbe nisu shvaćene ozbiljno, jer je imao dobre odnose s HDS-om, ali i s HOP-om s čijim se predsjednikom [[Srećko Pšeničnik|Srećkom Pšeničnikom]] susreo u [[Bleiburg|Bleiburgu]].<ref>Jonjić, 2013., str. 553. - 554.</ref>
U vrijeme uvođenja demokratskih promjena u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], osnovana je i [[Hrvatska stranka prava]] 25. veljače 1990. Paraga je imenovan predsjednikom stranke, iako se još nalazio u [[Sjedinjene Američke Države|SAD-u]]. U Hrvatsku se vratio tek u kolovozu 1990. Pravaški tisak je uskoro počeo tjedno objavljivati da se na Paragu vrše atentati iz kojih se on čudom izvlači, a istovremeno su se gomilale optužbe na račun predsjednika Republike [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]].<ref>Jonjić, 2013., str. 550.</ref> Dva mjeseca kasnije dolazi do sukoba unutar stranke. Stranačko vodstvo podijelilo se u dvije frakcije, na jednoj strani bio je trijumvirat - Paraga, [[Ante Paradžik]] i [[Krešimir Pavelić]], a na drugoj strani bili su ostali članovi Predsjedništva stranke, ujedno i njezini osnivači. Paraga je izdao "Priopćenje za javnost" u kojem je naveo da je u HSP-u postojala "neformalna grupa koja je po režiji izvana imala zadatak da iznutra razbije HSP...". Jedan dio grupe bili su, prema "Priopćenju", izdanci [[Hrvatska demokratska zajednica|HDZ-a]] i [[Hrvatska demokratska stranka|HDS-a]], a drugi dio "destruktivna antidemorkatska politička organizacija koja djeluje iz inozemstva" koja ima namjeru osnovati [[Hrvatska čista stranka prava|Hrvatsku čistu stranku prava]]. Ta politička organizacija u stvari je bio [[Hrvatski oslobodilački pokret]]. Međutim, Paragine optužbe nisu shvaćene ozbiljno, jer je imao dobre odnose s HDS-om, ali i s HOP-om s čijim se predsjednikom [[Srećko Pšeničnik|Srećkom Pšeničnikom]] susreo u [[Bleiburg|Bleiburgu]].<ref>Jonjić, 2013., str. 553. - 554.</ref>


Trijumvirat Paraga-Paradžik-Pavelić počeo se obračunavati s neistomišljenicima u stranci. Počinju kršiti stranačke statute i zakonske propise u svrhu podvrgavanja stranke njihovom vodstvu. Paradžik, potpredsjednik HSP-a, na jednom sastanku je čak izjavio: "Ono što nas desetak napravi, pisat će se, a što god napravi vas sedamdeset, ne će se kontati...".<ref>Jonjić, 2013., str. 559. - 560.</ref>
Trijumvirat Paraga-Paradžik-Pavelić počeo se obračunavati s neistomišljenicima u stranci. Počinju kršiti stranačke statute i zakonske propise u svrhu podvrgavanja stranke njihovom vodstvu. Paradžik, potpredsjednik HSP-a, na jednom sastanku je čak izjavio: "Ono što nas desetak napravi, pisat će se, a što god napravi vas sedamdeset, ne će se kontati...".<ref>Jonjić, 2013., str. 559. - 560.</ref>


Na prvim slobodnim izborima nastupa u Hrvatskom bloku zajedno s [[Hrvatska demokratska zajednica|Hrvatskom demokratskom zajednicom]] [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]]. Početkom [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] Paraga osniva [[Hrvatske obrambene snage]], koje sudjeluju u obrani Hrvatske, a potom i Bosne i Hercegovine. Javna promocija HOS-a koji je već imao ratna iskustva (ratišta u Topuskom, Barilovićima i oslobađanje vojarni Borongaj i Maršalke u Zagrebu)<ref name=HOS>[http://www.hsp1861.hr/vijesti/971128inme.htm]. IN MEMORIAM VUKOVARSKIM BRANITELJIMA SATNIJE HOS-a - DOBROSLAV PARAGA. Preuzeto 9. lipnja 2014.</ref> održana je 10. rujna 1991. na [[Trg bana Jelačića|Trgu bana Jelačića]] u Zagrebu, a postrojba je odmah nakon toga pod zapovjedništvom Roberta Šilića upućena na bojište u Vukovar.<ref name=udhos>[http://www.udhos-zagreb.hr/sudhos/hos-u-vukovaru-2 http://www.udhos-zagreb.hr/sudhos/hos-u-vukovaru-3 http://www.udhos-zagreb.hr/sudhos/hos-u-vukovaru] udhos-zagreb. Preuzeto 11. lipnja 2014.</ref> Tjedan dana poslije pravaši zauzimaju Starčevićev dom u Zagrebu i ispred njega postavljaju top.<ref name=Vecernji/>
Na prvim slobodnim izborima nastupa u Hrvatskom bloku zajedno s [[Hrvatska demokratska zajednica|Hrvatskom demokratskom zajednicom]] [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]]. Početkom [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] osniva [[Hrvatske obrambene snage]]. Javna promocija HOS-a održana je 10. rujna 1991. na [[Trg bana Jelačića|Trgu bana Jelačića]] u Zagrebu, a tjedan dana poslije HOS-ovci zauzimaju Starčevićev dom u Zagrebu i ispred njega postavljaju top.<ref name=Vecernji/>


[[Ante Paradžik]], dopredsjednik HSP-a, ubijen je 21. rujna 1991. na povratku sa stranačkog skupa, od strane hrvatske policije. Paraga je odustao od puta na skup u zadnji trenutak.<ref name=Vecernji/> Četiri policajca su osuđena za taj zločin, od kojih je najdulju kaznu dobio prvooptuženi - šest godina zatvora. Svi su ubrzo pomilovani od strane predsjednika Tuđmana.<ref name=Dnevno>[http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/97128-zbog-cega-je-ubijen-ante-paradzik-zbog-cega-su-hrvata-ubili-hrvati.html Zbog čega je ubijen Paradžik?] Zbog čega je ubijen Ante Paradžik, zbog čega su Hrvata ubili – Hrvati? Preuzeto 9. lipnja 2014.</ref>
[[Ante Paradžik]], dopredsjednik HSP-a, ubijen je 21. rujna 1991. na povratku sa stranačkog skupa. Paraga je odustao od puta na skup u zadnji trenutak.<ref name=Vecernji/>
U to vrijeme stigli su vapaji branitelja Vukovara koji su putem svojih predstavnika posjetili Paragu u Starčevićevom domu i s njim vodili pregovore oko odlaska dragovoljaca HOS-a za obranu Vukovara.


Pred [[Bitka za Vukovar|pad Vukovara]], Paraga zajedno s [[Anto Đapić|Antom Đapićem]] boravi u [[Vinkovci|Vinkovcima]]. Sudeći po kontroverznom izvješću Josipa Manolića pod naslovom "Izvješće državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara"<ref name=24sata>[http://www.24sata.hr/news/procitajte-sramotni-izvjestaj-iz-91-koji-blati-heroje-vukovara-243600]. Pročitajte sramotni izvještaj iz '91. koji blati heroje Vukovara. Pristupljeno 9. 6. 2014.</ref>, u Vinkovcima Paraga promiče tezu da je Tuđman izdao hrvatske branitelje svojom nebrigom za njihov položaj te da se HSP zalaže za granice [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] uključujući i [[Boka Kotorska|Boku Kotorsku]] te [[Sandžak]]. Također obavješćuje da je HSP uspostavio "antisprsku koaliciju" na osovini Zagreb-[[Priština]]-[[Tirana]]-[[Sofija]], zajedno s izvjesnim [[Crna Gora|crnogorskim]] snagama. U to vrijeme Paraga uspostavlja i suradnju s [[Mile Dedaković|Milom Dedakovićem]], zapovjednikom obrane Vukovara.<ref>Manolić et al., 1991., str. 141.</ref>
Pred [[Bitka za Vukovar|pad Vukovara]], Paraga zajedno s [[Anto Đapić|Antom Đapićem]] boravi u [[Vinkovci|Vinkovcima]]. Tamo promiče tezu da je Tuđman izdao hrvatske branitelje svojom nebrigom za njihov položaj te da se HSP zalaže za granice [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] uključujući i [[Boka Kotorska|Boku Kotorsku]] te [[Sandžak]]. Također obavješćuje da je HSP uspostavio "antisprsku koaliciju" na osovini Zagreb-[[Priština]]-[[Tirana]]-[[Sofija]], zajedno s izvjesnim [[Crna Gora|crnogorskim]] snagama. U to vrijeme Paraga uspostavlja i suradnju s [[Mile Dedaković|Milom Dedakovićem]].<ref>Manolić et al., 1991., str. 141.</ref>


⚫
Na dan pada Vukovara, 18. studenog 1991., Paraga izjavljuje za ''[[Agence France-Presse]]'' (AFP) da "ako padne Vukovar, treba pasti i predsjednik Franjo Tuđman". To je bila jedna u nizu od njegovih namjera da izvrši državni udar koristeći Vukovar kao izliku, a ujedno zahtijeva da se HSP-u dadne Ministarstvo obrane Republike Hrvatske. U istoj izjavi naveo je kako "nema namjeru da poduzme nasilnu akciju protiv vlade u Zagrebu, nego da razriješi predsjednika Tuđmana na fronti reorganizirajući obranu na istoku Slavonije". Optužio je Tuđmana da je zaustavio pojačavanje vukovarske obrane s bojnom HOS-a od "1200 ljudi", no ta brojka bila je daleko preuveličana od stvarnog broja, te je najavio kako HSP ne priznaje prekid vatre. Međutim, takva Paragina teza o prodaji Vukovara nije odgovarala stvarnom stanju. Naime, general [[Anton Tus]] je 20. studenog zapovjedio "nastavljanje spajanja jakih snaga u pozadinu agresora i spajanje sa snagama obrane Vukovara, u cilju narastanja otpora na tom prostoru".<ref>Manolić et al., 1991., str. 148. - 149.</ref>
Sredinom studenoga 1991., Dedaković piše Vrhovništvu i Glavnom stožeru HV te Crvenom križu Hrvatske i Caritasu te kaže: "Zahtijevam da nam hitno uputite: uniforme,civilnu odjeću i obuću... Nemamo niti jedan komad odjeće, ni par obuće, a pomoć od Kriznog štaba Vinkovci ne možemo dobiti...Zahtijevam da se konačno udostojite da mi pismeno odgovorite što ćete poduzeti..."<ref>Manolić et al., 1991., str. 147.</ref>, a Vukovar se nalazi pred padom. Paraga se ni ovaj put ne oglušuje na apele Vukovaraca i šalje 200 bojovnika HOS-a<ref name=HOS/> pod zapovjedništvom bojnika Eugena Meindorfera i instruktora Dubravka Klauderotija u pomoć opkoljenom gradu. U Vinkovcima ih zaustavlja Tomislav Merčep, zamjenik ministra policije Ivana Vekića. Poslao ih je u Osijek gdje su zatvoreni u Crvenu vojarnu.

⚫
Na dan pada Vukovara, 18. studenog 1991., Paraga izjavljuje za ''[[Agence France-Presse]]'' (AFP) da "ako padne Vukovar, treba pasti i predsjednik Franjo Tuđman". Ipak, u istoj izjavi naveo je i kako "nema namjeru da poduzme nasilnu akciju protiv vlade u Zagrebu, nego da razriješi predsjednika Tuđmana na fronti reorganizirajući obranu na istoku Slavonije". Optužio je Tuđmana da je zaustavio pojačavanje vukovarske obrane s bojnom HOS-a od "1200 ljudi" (ta brojka bila je mnogostruko preuveličana) te je najavio kako HSP ne priznaje prekid vatre. Međutim, sudeći po spomenutom izvještaju Josipa Manolića, takva Paragina teza o prodaji Vukovara nije odgovarala stvarnom stanju - naime, general [[Anton Tus]] je 20. studenog zapovjedio "nastavljanje spajanja jakih snaga u pozadinu agresora i spajanje sa snagama obrane Vukovara, u cilju narastanja otpora na tom prostoru".<ref>Manolić et al., 1991., str. 148. - 149.</ref>


{{quote box|width=33%|Neka Tuđman zna da će mu biti uzvraćeno užasavajućim i uništavajućim udarom. Otkako imamo svoje vojne postrojbe, sa nama više niko ne može razgovarati kao što je on mislio do prije koji mjesec. A što se tiče boljševizma i cenzure, ubrzo će ogorčen, nezadovoljan i izigran hrvatski narod, na čelu sa hrvatskim veteranima iz Hrvatske stranke prava posjetiti neke punktove poput Hrvatske televizije, ovdje u Zagrebu. Onda će se tek vidjeti kako će izgledati slika o Franji Tuđmanu i kod kuće i u svijetu. [...] Zar ima veće pravo Sabor koji izdaje hrvatske nacionalne interese negoli stranka, premda opoziciona, koja želi braniti i zaštititi te interese.|Paraga 13. rujna 1991. u beogradskoj ''Dugi''<ref>Manolić et al., 1991., str. 127.</ref>}}
{{quote box|width=33%|Neka Tuđman zna da će mu biti uzvraćeno užasavajućim i uništavajućim udarom. Otkako imamo svoje vojne postrojbe, sa nama više niko ne može razgovarati kao što je on mislio do prije koji mjesec. A što se tiče boljševizma i cenzure, ubrzo će ogorčen, nezadovoljan i izigran hrvatski narod, na čelu sa hrvatskim veteranima iz Hrvatske stranke prava posjetiti neke punktove poput Hrvatske televizije, ovdje u Zagrebu. Onda će se tek vidjeti kako će izgledati slika o Franji Tuđmanu i kod kuće i u svijetu. [...] Zar ima veće pravo Sabor koji izdaje hrvatske nacionalne interese negoli stranka, premda opoziciona, koja želi braniti i zaštititi te interese.|Paraga 13. rujna 1991. u beogradskoj ''Dugi''<ref>Manolić et al., 1991., str. 127.</ref>}}


Nakon [[Bitka za Vukovar|pada Vukovara]] u studenome 1991., Dobroslav Paraga postaje prvooptuženi za pad Vukovara, Mile Dedaković - Jastreb drugooptuženi, a policija provodi pretres u sjedištu HSP-a gdje su pronađene velike količine oružja i streljiva koje su pravaši slali svojim dobrovoljačkim postrojbama diljem Hrvatske. Uhićeni su Paraga, [[Ante Prkačin]] i [[Mile Dedaković|Mile Dedaković Jastreb]] pod optužbom za terorizam, rušenje demokratski izabrane vlasti i osnivanje paravojnih postrojbi. U pritvoru Paraga počinje štrajk glađu, a Dedaković biva teško premlaćivan u zatvoru u Zagrebu.<ref name=Dedakovic>[http://www.vecernji.hr/biografije/mile-dedakovic-114] Večernji list, biografija Mile Dedakovića, preuzeto 11. lipnja 2014.</ref> Ipak, svoju nevinost su dokazali na suđenju pred Vrhovnim sudom RH i Vojnim sudom RH koji su ih oslobodili optužbi. Dedaković se, po izlasku, sklonio pod zaštitu jedinica Dobroslava Parage u Starčevićevom domu <ref name=Starcevicevdom>[http://forum.net.hr/cfs-filesystemfile.ashx/__key/CommunityServer.Components.ImageFileViewer/CommunityServer.Discussions.Components.Files.19/5224._5F00_dedakovic_5F00_paraga.jpg_2D00_550x0.jpg slika] Pristupljeno 12. lipnja 2014.</ref> Kasnije je Vrhovni sud Republike Hrvatske po drugi put potvrdio oslobađajuću presudu za Dobroslava Paragu, i k tome u obrazloženju naveo da je HOS legalni i legitimni dio Hrvatske vojske, čime je otpala i optužba predsjednika Tuđmana na račun dragovoljaca i bojovnika Hrvatskih obrambenih snaga, da je HOS navodno paravojna formacija.<ref name=Obrana>[http://www.hsp1861.hr/vijesti2012-12/17122012-1.html] U RH KOS kolo vodi. Preuzeto 9. lipnja 2014.</ref> <ref name=Veselinovic>[http://www.scribd.com/doc/228738770/Hrvatsko-prava%C5%A1tvo-na-prijelazu-tisu%C4%87lje%C4%87a] Velimir Veselinović, prikaz knjige: "Hrvatsko pravaštvo na prijelazu tisućljeća" - Goran Rohaček. Anali hrvatskog politiološkog društva, 2010.god., 276.str.</ref>
Nakon [[Bitka za Vukovar|pada Vukovara]] u studenome 1991. policija je provela pretres u sjedištu HSP-a gdje su pronađene velike količine oružja i streljiva. Uhićeni su Paraga, [[Ante Prkačin]] i [[Mile Dedaković|Mile Dedaković Jastreb]] pod optužbom za terorizam, rušenje demokratski izabrane vlasti i osnivanje paravojnih postrojbi. U pritvoru Paraga počinje štrajk glađu, a nakon 26 odlukom Vrhovnog suda pušten je na slobodu jer je zahtijev za provođenjem istrage odbijen.<ref name=Vecernji/>


Pod sloganima “Unprofor go home, sav narod u svoj dom” i “Jedina lista bez komunista” na skupove HSP-a dolazilo je po nekoliko desetaka tisuća ljudi. Predsjednik stranke Dobroslav Paraga "imao je dogovor s drugim oporbenim strankama o inzistiranju na višestranačkoj kontroli procesa izbora. No kada je dogovor trebalo potpisati, svi su osim Parage odustali. Javne tribine Dobroslava Parage u jeku predizborne kampanje primjer su napadne estetizacije politike koja naglašava sposobnost HSP-a da obrani zemlju. Svuda ga prate tjelohranitelji, oko njega su i vojnici Hrvatskih obrambenih snaga."<ref>Veselinović, 2010., 276.str.</ref> Na izborima za Zastupnički dom [[Hrvatski sabor|Hrvatskog sabora]] u kolovozu 1992. Paraga je izabran za zastupnika, a pravaši postaju treća politička opcija po jačini.<ref name=izbori>[http://www.izbori.hr/arhiva/pdf/1992/1992_2_2_Rezultati_Sabor_zastupnicki_dom_po_listama.pdf Izbori 1992. god.] Pristupljeno 12. lipnja 2014.</ref> U studenome 1992. Paraga je dao intervju u [[Globus (tjednik)|Globusu]] u kojem je tvrdio da ima snimke sastanka Tuđmana i [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] u Karađorđevu gdje su raspravljali o podjeli Bosne i Hercegovine. Zaprijetio je da će snimke pustiti u javnost ako Tuđman "napravi još jedan kiks"<ref>Lučić, 2003., str. 22. - 23.</ref> prema HSP-u, referirajući se pritom na činjenicu da je već do tada pobijeno 30-ak pripadnika HSP-a pod sumnjivim okolnostima, s mogućnošću da se radi o političkim ubojstvima <ref name=Ubojstva>[http://www.youtube.com/watch?v=ZgE0SRe9pjw Paraga govori u Hrvatskom saboru o nerazjašnjenim ubojstvima pravaša] Nabrojani su: dopredsjednik HSP-a Ante Paradžik, Ivan Bebić koji je ubijen na Črnomercu u Zagrebu, Miroslav Martinovski koji je ubijen u Kutini, Darko Rušanac u Vinkovcima, Vlado Knežević također u Vinkovcima, Ivo Bošnjak, Blaž Kraljević, Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac, Marko Stjepanović, Stojan Vujnović - Srbin, Robert Tupek, Saša Ilić, Dinko Figać, Zdravko Trošelj (predsjednik HSP-a u Našicama ubijen u vlastitom domu), Željko Đapić u Osijeku, dok su još neki od ubijenih pravaša: Fuad Muhić, Ratko Zrno, Katica Lanciotti, Kluk Gabrić, Darko Šagud, Branko Cvitanović</ref>. U svibnju 1993. odlazi u SAD gdje kritizira službenu hrvatsku politiku prema Bosni i Hercegovini, likvidacije Hrvata koji se ne slažu s trenutnim režimom (osim ubojstava pravaša, nabrojani su Milan Krivokuća, predsjednik jednog od najvećih hrvatskih sindikata, i Marina Nuić, potpredsjednica Hrvatske demokratske stranke iz Kraljevice), osuđuje medijsko jednoumlje, zagovara savezništvo Hrvata i Muslimana itd.<ref name=Kongres>[http://www.hsp1861.hr/vijesti2013-8/09082013-1.html] Povijesni nastup pred zastupnicima i senatorima. Preuzeto 9. lipnja 2014.</ref> Nakon toga dolazi do raskola u HSP-u. [[Ante Đapić]] zahtijeva izvanredne izbore za predsjednika, a rezultat toga je njegovo izbacivanje u srpnju 1993. iz Hrvatske stranke prava nakon što mu je Središnji odbor HSP-a na dvije sjednice u svibnju 1993. odbio prijedlog o sazivanju izvanrednog sabora HSP-a<ref name=Dapic>[http://www.hsp1861.hr/vijesti2007-3/23032007-1.html] Preuzeto 9. lipnja 2014.</ref>. Đapić je nakon toga sa svojim pristašama u [[Kutina|Kutini]] 11. rujna organizirao kontroverzni Sabor HSP-a gdje se, pod slikom Ante Pavelića<ref name=Anto>[http://i50.servimg.com/u/f50/12/80/50/14/djapic10.jpg]. Đapić pod Pavelićem. Pristupljeno 9. lipnja 2014.</ref> i pod budnim okom policije, proglasio za predsjednika. Iako Đapić više nije bio član stranke, Ministarstvo unutarnjih poslova presudilo je u korist Đapića, a taj je slučaj ostavio dojam političkog arbitriranja, utjecaja u pravosuđu.<ref>Veselinović, 2010., 276.str.</ref> Paraga je s pristašama osnovao HSP 1861.<ref name=Vecernji/> Paraga je u Saboru optužio HDZ da je instalirao Đapića na čelo HSP-a.<ref name=HDZ>[http://www.youtube.com/watch?v=loHGwivtLgw Govor u saboru 24.3.1994.] Paraga optužuje HDz-ovce da su mu ukrali stranku</ref>
Na izborima za Zastupnički dom [[Hrvatski sabor|Hrvatskog sabora]] u kolovozu 1992. Paraga je izabran za zastupnika.<ref name=Vecernji/> U studenome 1992. Paraga je dao intervju u [[Globus (tjednik)|Globusu]] u kojem je tvrdio da ima snimke sastanka Tuđmana i [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] u Karađorđevu gdje su raspravljali o podjeli Bosne i Hercegovine. Zaprijetio je da će snimke pustiti u javnost ako Tuđman "napravi još jedan kiks" prema HSP-u.<ref>Lučić, 2003., str. 22. - 23.</ref> U travnju 1993. odlazi u SAD gdje negativno govori o situaciji u Hrvatskoj i o predsjedniku Tuđmanu. Nakon toga dolazi do raskola u HSP-u. [[Ante Đapić]] zahtijeva izvanredne izbore za predsjednika, što je Paraga odbio. Đapić je nakon toga sa svojim pristašama u [[Kutina|Kutini]] organizirao Sabor HSP-a gdje je izabran za predsjednika. Ministarstvo unutarnjih poslova presudilo je u korist Đapića, dok je Paraga s pristašama osnovao HSP 1861.<ref name=Vecernji/> Paraga je u Saboru optužio HDZ da je instalirao Đapića na čelo HSP-a.<ref>[http://www.hsp1861.hr/vijesti2008-5/18052008-1.html Tko ne zna svoju povijest prisljen ju je ponavljati]. Hrvatska stranka prava 1861, 16. svibnja 2008. Preuzeto 28. studenog 2013.</ref>

Indikativno je da je na sljedećim izborima, 1995. godine, Đapićev HSP prešao izborni prag sa samo 226 glasova više od potrebnog broja, odnosno s 0,01% više od potrebnih 5%, i ušao u Hrvatski državni sabor. Goran Rohaček, autor knjige "Hrvatsko pravaštvo na prijelazu tisućljeća", ističe kako je malo tko vjerovao da Đapićevom HSP-u u tome nije pomogla Hrvatska demokratska zajednica i njezini brojači glasova, tim više što se puna dva tjedna odugovlačilo s objavom izbornih rezultata. <ref>Veselinović, 2010., 277.str.</ref>


== Nakon rata ==
== Nakon rata ==


Paraga je 1997. podnio tužbu protiv Tuđmana i ministra obrane [[Gojko Šušak|Gojka Šuška]] zbog hrvatske politike prema [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], ubojstava pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga iz 1992. godine itd. Međutim, Državno odvjetništvo ga je optužilo za širenje lažnih vijesti. Tužbu protiv ustavnih sudaca [[Vice Vukojević|Vice Vukojevića]] i [[Smiljko Sokol|Smiljka Sokola]] i bivšeg predsjednika Vlade [[Hrvoje Šarinić|Hrvoja Šarinića]] podnio je 2000. Paragina Hrvatska stranka prava 1861 podnosi Ustavnom sudu prijedlog da se zabrani rad Hrvatske demokratske zajednice kao zločinačke organizacije te da se konfiscira stranačka imovina te privatna imovina vrhuške te organizacije.<ref>Veselinović, 2010., 277.str.</ref> Do sada je podnio oko 20 kaznenih prijava.<ref name=Vecernji/> Najrecentniji Paragin sudski spor je onaj oko zdravstvenog odgoja i spornog kurikuluma koji je uveo ministar Željko Jovanović. <ref name=tportal>[http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/263846/Zdravstveni-odgoj-na-povrsinu-izbacio-Paragu-i-HSP-1861.html] Zdravstveni odgoj na površinu izbacio Paragu. Preuzeto 9. lipnja 2014.</ref>
Paraga je 1997. podnio tužbu protiv Tuđmana i ministra obrane [[Gojko Šušak|Gojka Šuška]] zbog hrvatske politike prema [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], navodnih političkih ubojstava itd. Međutim, Državno odvjetništvo ga je optužilo za širenje lažnih vijesti. Tužbu protiv ustavnih sudaca [[Vice Vukojević|Vice Vukojevića]] i [[Smiljko Sokol|Smiljka Sokola]] i bivšeg predsjednika Vlade [[Hrvoje Šarinić|Hrvoja Šarinića]] podnio je 2000. Do sada je podnio oko 20 kaznenih prijava.<ref name=Vecernji/>


== Privatni život i zanimljivosti ==
== Privatni život ==


Paraga je oženjen Nevenkom s kojom ima dvije kćeri i sina.<ref name=Vecernji/>
Paraga je oženjen Nevenkom s kojom ima dvije kćeri i sina.<ref name=Vecernji/>

Neki mediji su devedesetih godina preispitivali kako Paraga, iako je katolik, može imati drskosti sudjelovati u političkom životu Hrvatske kad je u obitelji prije nekoliko generacija imao osobe židovske vjeroispovijesti (prabaku).<ref name=Kongres/>

Tvrdi kako je na njega tri puta pokušan atentat, a najkrvaviji pokušaj bio je u Vinkovcima 1. ožujka 1992., kada su petorica pravaša poginula, a osmorica su ozlijeđena nakon što je podmetnuta bomba u lokalni stožer HOS-a. <ref name=Slika>[http://u.jimdo.com/www20/o/s319d60b91bab9cff/img/i9a1009bc69944582/1385584436/std/omladinski-dom-ostaci-sto%C5%BEera-hos-a-vinkovci-nakon-eksplozije.jpg]. Nedjelja u 09,45 h eksplozija koja je odnijela živote naših suboraca. Pristupljeno 9. lipnja 2014. </ref>

Paraga i HSP bili su prvi koji su zatražili neovisnost Hrvatske, dok su u isto vrijeme SDP-ovci izlazili s programima jugoslavenske federacije, a HDZ-ovci konfederacije.<ref name=Program>[http://www.hsp1861.hr/vijesti2013-8/vlist13082013.jpeg]. Prvi sam tražio samostalnu Hrvatsku. Pristupljeno 9. lipnja 2014.</ref>

Iako su Paragini HOS-ovci cijelo vrijeme bili optuživani i etiketirani kao "paravojska" koja radi protiv Hrvatske, danas, 20-ak godina nakon rata, bivši ratni ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske Ivan Vekić priznaje da "što se tiče policije i njihove suradnje s HOS-om, Hrvatskim obrambenim snagama, ona je bila savršena." Vekić nadodaje: " Nikada nisu odbili nijednu zapovijed zajedničke akcije, ni s našom vojskom ni s našom policijom, to pouzdano znam." <ref name=Bujica>[http://www.youtube.com/watch?v=v3ZowKDjp24]. TV emisija "Bujica", 09.05.2014. - gosti: Ivan Vekić i Tomislav Josić - 56:25.</ref>


== Izvori ==
== Izvori ==

Inačica od 14. lipanj 2014. u 22:08

Dobroslav Paraga
Rođenje9. prosinca 1960.
StrankaHSP (1991. - 1993.)
HSP 1861 (od 1995.)
predsjednik HSP-a 1861
31. svibnja 1995. –
PredsjednikFranjo Tuđman
Prethodnikured osnovan
zastupnik u Saboru
2. kolovoza 1992. – 29. listopada 1995.
PremijerFranjo Gregurić (1992.)
Hrvoje Šarinić (1992. - 1993.)
Nikica Valentić (od 1993.)
1. predsjednik HSP-a
25. lipnja 1991. – 11. rujna 1993.
Prethodnikured osnovan
NasljednikAnte Đapić

Dobroslav Paraga (Zagreb, 9. prosinca 1960.) hrvatski političar, osnivač Hrvatske stranke prava i predsjednik Hrvatske stranke prava 1861. U vrijeme Domovinskog rata bio je predsjednik HSP-a i vrhovni zapovjednik Hrvatskih obrambenih snaga od 1991. do 1993. Nakon što je Ante Đapić postao predsjednik HSP-a osniva vlastiti HSP 1861.

Mladost

Paraga je rođen u Zagrebu kao dijete Smiljana i Arne. U Zagrebu je završio osnovnu školu i gimnaziju, nakon čega se upisao na studij prava i laičke teologije. Studij nije uspio okončat jer ga je komunistička vlast uhitila 1980. zbog potpisivanja peticije za amnestiju političkih zatvorenika. Osuđen je na četiri godine zatvora te služi kaznu u Lepoglavi i na Golom otoku.[1]

Na odsluženje vojnog roka u kaznenoj jedinici u Kninu pozvan je 1986. Njegovog prijatelja Ernesta Brajdera likvidirala je Služba državne sigurnosti bacivši ga kroz prozor s četvrtog kata zgrade u Novom Zagrebu. Paraga je zbog mučenja i zlostavljanja u zatvoru 1986. podigao tužbu protiv SFR Jugoslavije.[1] Uz pomoć Dobrice Ćosića pušten je iz zatvora 1987. Uz Ćosićev zagovor Paraga je uspio dobiti putovnicu u Sloveniji kojeg mu je uskraćivala slovenska Služba državne sigurnosti.[2] Nakon toga počinje pisati o montiranim političkim procesima u slovenskoj Novoj reviji i ljubljanskoj Mladini. Uz pomoć slovenske putovnice putuje u Zapadnu Njemačku i druge zapadne zemlje gdje govori o problemu političkih zatovrenika.[1]

U Torontu je Paraga organizirao protujugoslavenske demonstracije. U Kongresu SAD-a ishodio je Rezoluciju br. 169 kojom se traži bezuvjetna amnestija političkih zatvorenika u SFRJ i slobodno udruživanje građana.[1] Paraga je bio blizak i američkim obavještajnim službama.[3]

Djelovanje u HSP-u

U vrijeme uvođenja demokratskih promjena u Hrvatskoj, osnovana je i Hrvatska stranka prava 25. veljače 1990. Paraga je imenovan predsjednikom stranke, iako se još nalazio u SAD-u. U Hrvatsku se vratio tek u kolovozu 1990. Pravaški tisak je uskoro počeo tjedno objavljivati da se na Paragu vrše atentati iz kojih se on čudom izvlači, a istovremeno su se gomilale optužbe na račun predsjednika Republike Franje Tuđmana.[4] Dva mjeseca kasnije dolazi do sukoba unutar stranke. Stranačko vodstvo podijelilo se u dvije frakcije, na jednoj strani bio je trijumvirat - Paraga, Ante Paradžik i Krešimir Pavelić, a na drugoj strani bili su ostali članovi Predsjedništva stranke, ujedno i njezini osnivači. Paraga je izdao "Priopćenje za javnost" u kojem je naveo da je u HSP-u postojala "neformalna grupa koja je po režiji izvana imala zadatak da iznutra razbije HSP...". Jedan dio grupe bili su, prema "Priopćenju", izdanci HDZ-a i HDS-a, a drugi dio "destruktivna antidemorkatska politička organizacija koja djeluje iz inozemstva" koja ima namjeru osnovati Hrvatsku čistu stranku prava. Ta politička organizacija u stvari je bio Hrvatski oslobodilački pokret. Međutim, Paragine optužbe nisu shvaćene ozbiljno, jer je imao dobre odnose s HDS-om, ali i s HOP-om s čijim se predsjednikom Srećkom Pšeničnikom susreo u Bleiburgu.[5]

Trijumvirat Paraga-Paradžik-Pavelić počeo se obračunavati s neistomišljenicima u stranci. Počinju kršiti stranačke statute i zakonske propise u svrhu podvrgavanja stranke njihovom vodstvu. Paradžik, potpredsjednik HSP-a, na jednom sastanku je čak izjavio: "Ono što nas desetak napravi, pisat će se, a što god napravi vas sedamdeset, ne će se kontati...".[6]

Na prvim slobodnim izborima nastupa u Hrvatskom bloku zajedno s Hrvatskom demokratskom zajednicom Franje Tuđmana. Početkom Domovinskog rata osniva Hrvatske obrambene snage. Javna promocija HOS-a održana je 10. rujna 1991. na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, a tjedan dana poslije HOS-ovci zauzimaju Starčevićev dom u Zagrebu i ispred njega postavljaju top.[1]

Ante Paradžik, dopredsjednik HSP-a, ubijen je 21. rujna 1991. na povratku sa stranačkog skupa. Paraga je odustao od puta na skup u zadnji trenutak.[1]

Pred pad Vukovara, Paraga zajedno s Antom Đapićem boravi u Vinkovcima. Tamo promiče tezu da je Tuđman izdao hrvatske branitelje svojom nebrigom za njihov položaj te da se HSP zalaže za granice NDH uključujući i Boku Kotorsku te Sandžak. Također obavješćuje da je HSP uspostavio "antisprsku koaliciju" na osovini Zagreb-Priština-Tirana-Sofija, zajedno s izvjesnim crnogorskim snagama. U to vrijeme Paraga uspostavlja i suradnju s Milom Dedakovićem.[7]

Na dan pada Vukovara, 18. studenog 1991., Paraga izjavljuje za Agence France-Presse (AFP) da "ako padne Vukovar, treba pasti i predsjednik Franjo Tuđman". To je bila jedna u nizu od njegovih namjera da izvrši državni udar koristeći Vukovar kao izliku, a ujedno zahtijeva da se HSP-u dadne Ministarstvo obrane Republike Hrvatske. U istoj izjavi naveo je kako "nema namjeru da poduzme nasilnu akciju protiv vlade u Zagrebu, nego da razriješi predsjednika Tuđmana na fronti reorganizirajući obranu na istoku Slavonije". Optužio je Tuđmana da je zaustavio pojačavanje vukovarske obrane s bojnom HOS-a od "1200 ljudi", no ta brojka bila je daleko preuveličana od stvarnog broja, te je najavio kako HSP ne priznaje prekid vatre. Međutim, takva Paragina teza o prodaji Vukovara nije odgovarala stvarnom stanju. Naime, general Anton Tus je 20. studenog zapovjedio "nastavljanje spajanja jakih snaga u pozadinu agresora i spajanje sa snagama obrane Vukovara, u cilju narastanja otpora na tom prostoru".[8]

Neka Tuđman zna da će mu biti uzvraćeno užasavajućim i uništavajućim udarom. Otkako imamo svoje vojne postrojbe, sa nama više niko ne može razgovarati kao što je on mislio do prije koji mjesec. A što se tiče boljševizma i cenzure, ubrzo će ogorčen, nezadovoljan i izigran hrvatski narod, na čelu sa hrvatskim veteranima iz Hrvatske stranke prava posjetiti neke punktove poput Hrvatske televizije, ovdje u Zagrebu. Onda će se tek vidjeti kako će izgledati slika o Franji Tuđmanu i kod kuće i u svijetu. [...] Zar ima veće pravo Sabor koji izdaje hrvatske nacionalne interese negoli stranka, premda opoziciona, koja želi braniti i zaštititi te interese.
— Paraga 13. rujna 1991. u beogradskoj Dugi[9]

Nakon pada Vukovara u studenome 1991. policija je provela pretres u sjedištu HSP-a gdje su pronađene velike količine oružja i streljiva. Uhićeni su Paraga, Ante Prkačin i Mile Dedaković Jastreb pod optužbom za terorizam, rušenje demokratski izabrane vlasti i osnivanje paravojnih postrojbi. U pritvoru Paraga počinje štrajk glađu, a nakon 26 odlukom Vrhovnog suda pušten je na slobodu jer je zahtijev za provođenjem istrage odbijen.[1]

Na izborima za Zastupnički dom Hrvatskog sabora u kolovozu 1992. Paraga je izabran za zastupnika.[1] U studenome 1992. Paraga je dao intervju u Globusu u kojem je tvrdio da ima snimke sastanka Tuđmana i Slobodana Miloševića u Karađorđevu gdje su raspravljali o podjeli Bosne i Hercegovine. Zaprijetio je da će snimke pustiti u javnost ako Tuđman "napravi još jedan kiks" prema HSP-u.[10] U travnju 1993. odlazi u SAD gdje negativno govori o situaciji u Hrvatskoj i o predsjedniku Tuđmanu. Nakon toga dolazi do raskola u HSP-u. Ante Đapić zahtijeva izvanredne izbore za predsjednika, što je Paraga odbio. Đapić je nakon toga sa svojim pristašama u Kutini organizirao Sabor HSP-a gdje je izabran za predsjednika. Ministarstvo unutarnjih poslova presudilo je u korist Đapića, dok je Paraga s pristašama osnovao HSP 1861.[1] Paraga je u Saboru optužio HDZ da je instalirao Đapića na čelo HSP-a.[11]

Nakon rata

Paraga je 1997. podnio tužbu protiv Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška zbog hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini, navodnih političkih ubojstava itd. Međutim, Državno odvjetništvo ga je optužilo za širenje lažnih vijesti. Tužbu protiv ustavnih sudaca Vice Vukojevića i Smiljka Sokola i bivšeg predsjednika Vlade Hrvoja Šarinića podnio je 2000. Do sada je podnio oko 20 kaznenih prijava.[1]

Privatni život

Paraga je oženjen Nevenkom s kojom ima dvije kćeri i sina.[1]

Izvori

Logotip Wikicitata
Logotip Wikicitata
 Wikicitati imaju zbirke citata o temi Dobroslav Paraga
Bilješke
  1. ↑ a b c d e f g h i j k Dobroslav Paraga. Večernji list. Preuzeto 26. studenog 2013.
  2. ↑ Paraga svedoči protiv Srba. Novosti, 16. travnja 2002. Preuzeto 21. prosinca 2013. (na srpskom)
  3. ↑ Manolić et al., 1991., str. 126.
  4. ↑ Jonjić, 2013., str. 550.
  5. ↑ Jonjić, 2013., str. 553. - 554.
  6. ↑ Jonjić, 2013., str. 559. - 560.
  7. ↑ Manolić et al., 1991., str. 141.
  8. ↑ Manolić et al., 1991., str. 148. - 149.
  9. ↑ Manolić et al., 1991., str. 127.
  10. ↑ Lučić, 2003., str. 22. - 23.
  11. ↑ Tko ne zna svoju povijest prisljen ju je ponavljati. Hrvatska stranka prava 1861, 16. svibnja 2008. Preuzeto 28. studenog 2013.
Literatura
  • Tomislav Jonjić: "Sporovi i rascjepi u obnovljenoj Hrvatskoj stranci prava 1990.–1992.", Pravaštvo u hrvatskome političkom i kulturnom životu u sučelju dvaju stoljeća: Zbornik radova sa znanstvenog skupa. Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2013. ISBN 9789537840242
  • Ivica Lučić: Karađorđevo: politički mit ili dogovor? Udruga sv. Jurja, Zagreb, 2003.
  • Josip Manolić, Milan Ramljak, Gojko Šušak, Ivan Vekić, Željko Olujić, Josip Perković, Zdravko Mustač, Stjepan Herceg: Izvješće Državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara. Državna komisija o pripremi i vođenju obrane Vukovara, Zagreb, 1991.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Dobroslav_Paraga&oldid=4330291"