Milan Ribar: razlika između inačica
m Man Usk je premjestio stranicu Milan Ribar na Razgovor:Milan Ribar |
m s. |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{stil}} |
|||
{{wikipedizirati}} |
|||
{{Trener/izbornik/igrač |
{{Trener/izbornik/igrač |
||
| ime = Milan Ribar |
| ime = Milan Ribar |
||
Inačica od 19. srpanj 2016. u 17:04
 |
Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava)Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil. |
 |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava)Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
| Milan Ribar | ||
|---|---|---|
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Milan Ribar | |
| Trenerska karijera | ||
| 1967–1976 1973–1974 1976–1977 1978–1979 1988–1989 1989 1991–1992 |
Željezničar Sarajevo Jugoslavija Iraklis AEL 1964 FC Čelik Zenica Sarıyer G.K. Zeytinburnuspor Željezničar Sarajevo | |
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Milan Ribar, nogometni trener iz BiH.
Životopis
Trenirao je Željezničar, jugoslavensku reprezentaciju,[1] Iraklis,[2] Larissu,[3] Čelik, Sarıyer, Zeytinburnuspor.[4] i Spartak.[5]
Škola Milana Ribara nije bila znanje, nego promicanje nasilne igre pod krinkom muškog nogometa, kako je tepao Vladanko Stojaković,[6] tj. cilj opravdava sredstvo. Pravila još nisu sankcionirala takvu igru i Željezničar je osvojio naslov prvaka. Sezona je bila 1971./72..[7] Otriježnjenje je uslijedilo već odmah u Kupu europskih prvaka. Derby County ih je u 1. kolu prizemljio s pobjedama u obije utakmice, 2:1 i 2:0 i eliminirao ih iz daljnjeg natjecanja.[8]
Željezničarovi navijači idealizirali su Ribara, misleći da je Željezničar osvojio naslov jer je klub postigao najviše golova, osvojio maksimalan broj bodova kao nitko prije u svim prethodnim prvenstvima, zbog sjajnog vratara Janjuša i ubitačnog centarfora Bukala,[6] ne propitkujući kako se došlo do tih bodova. Da je to bila istina, ponovio bi to i ostvario bi unosni inozemni angažman u velikom klubu, ali nikad se nije makao od milih mu bosanskih gudura te grčkih i turskih klubova sa sredine tablice.
Uživao je u Sarajevu takvu karizmu da se hiperbolama govorilo da su mu pod pogledom "pucale cjevanice protivničkih napadača". Ostatak Jugoslavije vidio je realnu sliku. Ribarova škola ubila je nogometnu romantiku kakvu su njegovali Hajduk i Crvena zvezda, kojima se divila cijela civilizirana nogometna Europa. Za igru i vrijeme romantike Milan Ribar nije hajao ni malo. Željezničar je postao prvak Ribarovim beskrupuloznim kostolomačkim stilom, čija je obrana "suptilnim beogradskim i splitskim napadačima lomila noge".[6] Lomila je kosti, noge su pucale, a njegovi su pristaše to pravdale da to nisu činili s leđa, da su noge pucale zato "jer nisu očvrsnule" i jer su "još uvijek" igrale igru iz vremena romantike, [6] kao da je taj stil nazadan. Preferirao je fizičku spremu pred tehničkim znanjem. Govorio je „igrač bez kondicije i nije igrač sve da umije sakriti loptu“.[9]
Milan Ribar je bio član izborničke komisije (Miljan Miljanić, Milan Ribar, Sulejman Rebac, Tomislav Ivić, Milovan Ćirić) koja je ostvarila plasman i vodila jugoslavensku reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu 1974. u Njemačkoj. Jugoslaviju je vodio 11 puta.[10]
Ribarov stil je poslije iznjedrio brojne lomove nogu poznatih igrača, strahovito smanjen broj pogodaka na utakmicama, radi čega su postrožena i dodatno promijenjena nogometna pravila, jer je nasilnički način igre postao plodonosan, a maštoviti kreatori kakve danas poznajemo bili su sasvim potisnuti, nezaštićeni od nešportskih grubosti.
Postoji svijetla točka o Milanu Ribaru. U jednoj do danas službeno nepotvrđenoj informaciji koja je stidljivo izašla na površinu, kaže se da se jedino on bunio kada su politički moćnici prodali utakmicu SR Njemačka – Jugoslavija. Igrače se nije ni pitalo. Njemačka je pobijedila, golove su dali Breitner i Müller. Pričalo se da je tad Jugoslavija dobila nepovratni kredit od sedamsto milijuna njemačkih maraka, a da je to osobno „sredio“ Tito s njemačkim kancelarom.[9]
Umro je u anonimnosti i zaboravu, kao i stil igre koji je njegovao, u nekoj zagrebačkoj bolnici. Nikakve vijesti nisu ispratile njegovu smrt, tek štura vijest u hrvatskim športskim novinama da je umro neki iz Sarajeva.[6]
Izvori
- ↑ (srp.) http://www.reprezentacija.rs/index.php/sr/selektori
- ↑ http://iraklisgr.wordpress.com/2008/01/17/%CE%9F%CE%B9-%CF%80%CF%81%CE%BF%CF%80%CE%BF%CE%BD%CE%B7%CF%84%CE%AD%CF%82-%CF%84%CE%BF%CF%85-%CE%97%CF%81%CE%B1%CE%BA%CE%BB%CE%AE/
- ↑ http://www.aelole.gr/2013/11/1964.html
- ↑ http://www.mackolik.com/Antrenor/2945/Milan-Ribar
- ↑ (srp.) Sportski savez Subotice Fudbal Najpopularniji Sport (pristupljeno 24. lipnja 2016.)
- ↑ a b c d e (boš.) BH Dani Miljenko Jergović: Ribar, 31. kolovoza 1998. (pristupljeno 24. lipnja 2016.)
- ↑ Nogometni leksikon Željezničar, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (pristupljeno 24. lipnja 2016.)
- ↑ (eng.) UEFA.com UEFA Champions League 1972/73 - History - Željezničar-Derby Lineups (pristupljeno 24. lipnja 2016.)
- ↑ a b (boš.) Doznajemo.com Admir Fole Beganović: Zaboravljeni junaci jednog vremena (23) Milan Ribar, Vitez sa Grbavice, 28. prosinca 2012. (pristupljeno 24. lipnja 2016.)
- ↑ RSSSF