Gledanje na daljinu
Kontrolirana jasnovidnost (KJ) ili telepercepcija popularno zvano još i gledanje na daljinu (eng. Remote Viewing). Kontrolirana jasnovidnost je vještina, protokol gdje jasnovidilac (eksperimentator kontrolirane jasnovidnosti) nastoji prikupiti saznanje, ne senzorne informacije o cilju kojeg gleda. Naziv gledanje na daljinu govori o tome da jasnovidilac može za cilj imati bilo što na bilo kojoj udaljenosti od mjesta gdje je jasnovidilac iliti "promatrač". Obično se za cilj uzima objekt, mjesto ili osoba kako bi kasnija neovisna procjena bila točnija i statistički ishod utemeljen. Dokazi kojima vrijeme ni prostor nisu zapreka moraju neosporivo podupirati zaključak. Većina današnjih eksperimenata telepercepcije se izvodi prije saznanja o cilju, prikupljaju se informacije o cilju koji još ne postoji kao cilj, i to s razlogom uklanjanja prijevare ili nagovještaja.
Većina jasnovidilaca tvrdi kako cilj može biti bilo gdje u prostoru i vremenu za razne tehnike i protokole namijenjene kontroli onoga što bi, u prošlosti bilo zvano ekstra senzorna percepcija (ESP) danas se više opisuje kao nelokalna svjesnost ili svijest, pošto bi bilo ne moguće ostvariti određene zadatke telepercepcije ako neki dijelovi svijesti ne bi postojali izvan okvira vremena i prostora. Prva ekipa koja je počelo s istraživanjem bili su Harold Puthoff, Russell Targ i Ingo Swann.
U najširem i teoretskom smislu KJ je moguća zato što su svi ljudi složena Bića, koja se sastoje od 3 komponente: fizičkog tijela, uma i duše ili Atmana. Mogli bismo isto tako reći da imaju 4 aspekta, jer se um sastoji od svjesnog ili analitičkog i nesvjesnog uma. Atman ili duša egzistira u području koje je bar toliko komplicirano kao fizički svijet, premda on egzistira i u fizičkom univerzumu. Drugi, nefizički prostor u kome je on aktivan nazivamo hiperprostorom. U njemu postoje bića, planete, galaksije, parkovi, kiosci sa kuhanim hrenovkama i mnogo toga drugog. Svjesni i nesvjesni um postoje istovremeno i paralelno. Međutim, informacije koje dobivamo iz nesvjesnog hiperprostora, koji je nefizički, nazivano intuicijom. Intuicija je osjećaj u vezi nečega o čemu čovjek nema podatke dobivene preko fizičkih osjetila ili preko intelektualnih procesa. Ona je direktno ili neposredno znanje.[1]
Povijest
Prvi koji je započeo sa projektom telepercepcije bio je dr. Harold Puthoff (kvantni biolog, fizičar) iz Stanford Research Institute (SRI) iz Kalifornije 1972. godine. Termin je skovao ranih 1970-tih godina umjetnik Ingo Swann iz New Yorka, koji je i osmislio protokol na Stanford Research Institute (SRI) zajedno sa Russell Targom i Harold Puthoffom, oboje inače laserski fizičari i osnivači programa, i Ed Mayem, nuklearni fizičar. Istovremeno s njima, Stephan A. Schwartz razvio je približno sličan protokol kojeg je nazvao daljinsko gledanje (eng. Distant Viewing)). Za daljnja istraživanja osnovan je istraživački laboratorij poznat kao Mobius. 1976. godine Puthoff i Targ izdali su pilot rad. Glavno pitanje je bilo dali je takva mogučnost elektromagnetske prirode ili nešto drugo. Schwartz je 1973. imao pretpostavku na koji način bi se telepercepcija mogla proučavati, nakon čitanja rada Sovjetskog akademika Leonid Vasilieva što je eliminiralo sve spektre EM-a osim frekvencije poznate kao ELF. Schwartz je pokrenuo eksperiment s podmornicom, logistiku je dobio od University of Southern California's Institute for Marine and Coastal Studies (USC), u istraživanju mu se priključila ekipa sa SRI-a, projekt je nazvan Deep Quest i sproveden je u vodama Santa Catalina 1977. godine. Hella Hammid i Ingo Swann radili su kao jasnovidioci, eksperiment se izvodio ispod površine mora i bio je uspješan. Eksperiment je također testirao Schwartzov protokol koji uključuje više jasnovidilaca, a zadatak je bio locirati i opisati prethodno nepoznatu olupinu broda na dnu mora. Lokaciju i razlog potonuća brodu kao i njegov opis kasnije je potvrdio Bureau of Land Management Marine Sites Board i eksperiment se pokazao uspješnim.
KJ i CIA
Kako su u to vrijeme Sovjeti i Kina uložili znatna sredstva u istraživanja parapsihologije i sličnih projekata, SAD se zabrinuo i nastajao pokrenuti vlastite projekte. Prvi eksperimenti Puthoffa su skrenuli pažnju CIA-u i zatim su počeli financirati projekt i koristiti ga za vlastite potrebe, obično su u doba hladnog rata ciljevi konstantno bili sovjetske vojne baze i slično. Kontrolirana jasnovidnost korištena je u Iranskoj krizi 1979., za vrijeme iračke agresije na Kuvajt i Zaljevskog rata, proučavan je Saddam Hussein, atentat na libijskog pukovnika Gadaffija 1986. odigravao se uz pomoć KJ-a.