Poligamija

Poligamija (mnogoženstvo) - od grčkog (πολύς, latinično: pollys) (= puno) i (γάμος, latinično: gamos) (= brak) - bračni običaji rašireni po mnogim dijelovima svijeta koji dozvoljavaju ženidbu sa više bračnih partnera. Poligamija je veoma stari običaj koji se javlja u nekoliko oblika. Prvo razlikujemo prema spolu poliandriju (polyandry), gdje žena može imati više muževa, kao što je to bio slučaj na Tibetu, ili kod Eskima. Drugi oblik, mnogo češći, je poliginija (polygyny; nastalo od poly+ gine= žena) u kojoj muškarac posjeduje ili ima više žena kao vlastite supruge. Uzrok poliginije može biti različit. Kod kanadskih Eskima bio je običaj ubijanja ženske djece što je dovodilo do manjka žena. Ova umjetno stvorena situacija tjerala ih je da jedna žena ima nekoliko muževa. U veoma teškim uvjetima za život u arktičkom području Kanade više muškaraca-muževa svakako je lakše mogao i doći do hrane za obitelj. Ostavljena obuća ili oružje pred vratima šatora ili eskimskog iglua, navještavala je mužu-suparniku, da bi se trebao udaljiti jer je zauzeto, i pričekati svoj red. Eskimski običaj, kao i kod nekih Indijanaca, nuđenja žena gostu za preko noći, mogao bi, barem što se tiče Eskima, biti posljedica manjka žena. Poligamijske obitelji bile su veoma mnogobrojne u Asteka. Axayacatl je imao vjerojatno 25 djece, Tlacaeleltzin 83, Nezaualpili 144 od kojih 11 s glavnom ženom.^[1] Nuđenje žena susrećemo i u Tibetu, gdje je poliandrija prije bila veoma raširena. Ovakva nuđenja žena kod Indijanaca obiju Amerika, obično su čin gostoprimstva, i vjerojatno proističu kao ostatak iz običaja grupnog braka. Ovo (grupni brak) se naravno odnosi na običaje levirata po kojem se udovica mora udati za brata umrlog muža, odnosno sororata po kojem je udovac dužan oženiti sestru umrle žene. Ovo uvijek ne mora biti tako ako gledamo primjere iz sororalne poliginije kod Indijanaca. Za primjer možemo uzeti prerijsko pleme Arapaho, gdje je muž imao pravo ženiti sve sestre svoje supruge, kako bi koja stasala u punoljetstvo. Arapahi naravno nisu jednini primjer. –Poligamija nije izumrla i još je veoma raširena, uglavnom kod naroda islamske vjeroispovijedi, gdje muškarac može imati više žena o kojima je dužan skrbiti.

Većina društava u povijesti je zabranjivala poligamiju, te je i u Hrvatskoj danas zabranjena; u čl. 167. Kaznenog zakona se za kazneno djelo dvobračnosti propisuje kazna zatvora do godine dana. Međutim je osobito na Bliskom Istoku ta praksa bila raširena, te vjerski propisi Islama - kao velike svjetske religije i kulture nastale tom području - dozvoljavaju brak jednog muškarca s do 4 žene. Nije takva praksa, međutim, u praksi života u islamskim zemljama osobito raširena.

Osvrt na bigamiju

Danas veoma poznat termin bigamija, koji označava nedozvoljenu ženidbu sa dvije žene unutar jedne zajednice koja to ne dopušta, uopće ne bi trebalo dovoditi u vezu sa poligamijom, kao jednim od vida ljudske kulture, koja se javlja kod poligamnih zajednica širom svijeta, i koje je odobravaju. Poligamna društva (kao što su to razne islamske zemlje), ili neke samostalne plemenske zajednice, uglavnom nekontaktirane (u današnje doba), ili kod onih koja su se javljala kroz povijest, i imala su svoje plemenske zakone, uglavnom nemaju nekog posebnog ograničenja koliko žena može imati neki muškarac, a nije postojala nijedna zajednica koja je poliginiju ograničavala na bigamiju. Jedini uzrok koji je mogao ograničavati broj žena, bila je mogućnost njihovog uzdržavanja, pa bi unutar neke tribalne zajednice većina muškaraca sebi mogla priuštiti tek dvije žene, ili pak samo jednu. Ovo nam ukazuje jedino na to da bigamija nije dio poligamije, i pripada jedino kriminalističkoj problematici koja se javlja tek u modernom društvu.

Poliandrija

Poliandrija je u svijetu poznata osim među nomadskim Tibetancima i kod nekih naroda u Nepalu, Ladakhu i Indiji (kod stočarskog naroda Toda i plemena Nishi)), nekim regijama Kine (osobito u Yunnanu), kod starih Guanča ali ne na svim otocima jer ih je bilo i monogamnih. –Kod stočara Toda, nastanjenih u planinama Nilgiri u državi Tamil Nadu, jedna žena se može udati za sve muške članove jedne obitelji. Sva braća postati će njezini muževi, slično kao kod Arapaha, ali suprotno, kod kojih muškarac ženi sve sestre.

Poliginija

Poliginija se danas očuvala po muslimanskim zemljama raznim ne-kontaktiranim ili slabo kontaktiranim plemenima, kao i u tribalnim zajednicama u muslimanskim afričkim državama. Prema islamu, musliman danas smije imati do 4 žene. Kod kanadskih Creeja vrijedi isto što i za spomenute Arapahe. Poznaju je takozvana plemena Adi u Arunachal Pradeshu, kod kojih ima i poliandrije. Poliginija je bila široko poznata u cijeloj Africi, gdje se obitelj sastojala od muža, njegovih žena i djece. U matrilinearnom sistemu Chiricahua nalazimo levirat i sororalnu poliginiju.

Poliamorija

Poliamorija (u slobodnom prijevodu višeljublje) je praksa, želja i prihvaćanje više intimnih odnosa u isto vrijeme u potpunom znanju, prihvaćanju ostalih osoba s kojima imaju intimni odnos. Višeljublje je različito od swinginga (koja ima fokus na snošaj kao sport i uživanje) i može ali ne mora uključivati i poliseksualnost (naklonost prema ostalim spolovima).

Pravni tretman poligamije

U zemljama zapadnog kulturnog kruga je poligamija bez iznimke zakonski kažnjiva. U hrvatskoj članak 167. Kaznenog zakona predviđa za kazneno djelo višebračnosti kaznu do godinu dana zatvora. Zemlje na Dalekom Istoku također zabranjuju poligamiju; tako japanski Kazneni zakon u čl. 184. predviđa za višebračnost kaznu zatvora do dvije godine, a kineski Kazneni zakon u čl. 258. također predviđa toliku zatvorsku kaznu.

Islamske zemlje u pravilu poligamiju zakonski priznaju, onako kako je predviđeno islamskim vjerskim propisima. Indija, Malezija, Singaupur, Filipini i neke druge zemlje dopuštaju poligamiju jedino za muslimane.

Priležnice

Priležnice su žene koje žive u konkubinatu s već oženjenim muškarcem, a što je poznato već u starom Rimu i drevnoj Kini. U pravilu, priležnice, su imali jedino ljudi višeg društvenog položaja, kao od Izraelaca iz biblijskih vremena gdje je inoča imala u kući ista legitimna prava kao i supruga (kasnije je Judaizam zabranio višeženstvo). Kod Hebreja je naziv za ženu ‘iššâ, a za konkubinu pilegeš (פילגש‎) i srodna je grčkoj riječi pallax (pallakis), "mistresa" ili "ljubavnica".

Izvori

↑ Jacques Soustelle - Azteci, Kulturno-informativni centar Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, kolovoz 2007., str. 69.

Vanjske poveznice

[1] Jacques Soustelle - Azteci, Kulturno-informativni centar Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, kolovoz 2007., str. 69.

[1]