Bajrakli džamija u Beogradu
|
Bajrakli džamija
| |
|---|---|
 | |
| Lokacija | Beograd, Srbija
|
| Koordinate | 44°49′20″N 20°27′27″E / 44.8222°N 20.4575°E (WD) |
| Godine izgradnje | 1575. |
| Religija | islam |
Bajrakli džamija, džamija je u Beogradu.
Povijest
Bajrakli džamija je sagrađena oko 1575. godine, kao jedna od 273 džamije i mesdžida koliko ih je u tursko doba bilo u Beogradu (Putopisi Evlije Čelebije). Prvobitno se zvala Čohadži-džamija, po zakladniku, trgovcu suknom, Hadži-Aliji. Jednoprostorna je građevina s kupolom i minaretom. Za vrijeme austrijske vladavine (1717. – 1739.) pretvorena je u katoličku crkvu kad je i srušen najveći broj džamija. Po povratku Turaka, ponovno je džamija. Husein-beg, ćehaja (pomoćnik) glavnoga turskog zapovjednika Ali-paše, obnovio je bogomolju 1741. godine, pa se neko vrijeme zvala Husein-begova ili Husein-ćehajina džamija. Krajem 18. stoljeća prozvana je Bajrakli džamija, po barjaku koji se na njoj isticao kao znak za istodobni početak molitve u svim džamijama. U njoj je, kao glavnoj džamiji boravio je muvekit, čovek koji je proračunavao točno hidžretsko vrijeme prema islamskom kalendaru. On je regulisao i mehanizam sata i isticao zastavu na minaretu, u znak istovremenog početka molitve u svim ostalim islamskim bogomoljama u beogradskoj varoši. Po toj zastavi (bajraku) je džamija dobila današnje ime. Poslije obnove u 19. stoljeću, koju su poduzeli srpski knezovi, postaje glavna gradska džamija. I danas je jedina islamska bogomolja u gradu Beogradu.
Nalazi se u Gospodar Jevremovoj ulici broj 11 na Dorćolu, u blizini raskršća sa ulicom Kralja Petra, u ambijentu nekadašnje osmanske trgovačke i zanatlijske četvrti – Zejreka. U blizini je Židovskog povijesnog muzeja, Kazališnog muzeja, Galerije freska i brojnih lokala u Ulici Strahinjića bana.
Arhitektura džamije pripada osmanskom tipu jednoprostorne vjerske građevine sa kupolom i minaretom. Masivni zidovi sagrađeni su od kamena, a neki segmenti izvedeni su od opeke. Džamija je kvadratne osnove, dok osmostranu kupolu nose istočnjački potkupolni lukovi. Svi otvori na građevini završavaju se karakterističnim orijentalnim prelomljenim lucima. Sa vanjske sjeverozapadne strane postavljeno je minaret – uska kula kupastog krova, s kružnom terasom pri vrhu, sa koje mujezin poziva vjernike na molitvu.
Unutrašnja dekoracija džamije je skromna. Zidovi su nemalterisani, sa rijetkim stilizovanim floralnim i geometrizovanim motivima i kaligrafskim natpisima stihova iz muslimanske svete knjige Kurana, ispisanih arapskim pismom. Naspram ulaza, u unutrašnjosti džamije nalazi se mihrab, postavljena u pravcu Meke, u kojoj imam stoji tokom molitve, dok je uzdignuti minber postavljen desno od mihraba, u jugozapadnom uglu. Nad ulazom je drveni mahfil. Pred ulazom u džamiju je ranije postojao i zasvedeni arkadni trijem sa tri manje kupole. U dvorištu se nalazi česma za molitveno umivanje, kao i medresa sa knjižnicom.[1]
Bajrakli džamija zapaljena je u noći između 17. i 18. ožujka 2004. godine, a neredi kod džamije izbili su nakon nasilja nad Srbima na Kosovu 17. ožujka 2004. godine.[2][3] Tada je izgorjela i knjižnica s više od 7.000 knjiga velike vrijednosti.[2] Među uništenim vrijednim knjigama i zapisima nalazili su se komentari Kurana koji su radili beogradski muslimani i prva menšura reis-ul-uleme u Kraljevini Jugoslaviji Ibrahim ef. Maglajlića, dodjeljena nakon ukidanja hilafeta, koju je potpisao Aleksandar Karađorđević.[4] Do danas nitko nije osuđen za slučaj paljenja Bajrakli džamije. Džamija je kasnije popravljena a obnova je završena 2012. godine.[5]
Izvori
- ↑ (srp.) Bajrakli džamija[neaktivna poveznica], preuzeto 11. lipnja 2021.
- ↑ a b (srp.) B92: Paljenje džamije: Nastavak suđenja, preuzeto 10. svibnja 2013.
- ↑ (srp.) sandzakpress.net: Suđenje za paljenje Bajrakli džamije, preuzeto 10. svibnja 2013.
- ↑ trt bosanski: Dan džamija u Srbiji: Prije jedanaest godina gorjele džamije u Beogradu i Nišu, preuzeto 11. srpnja 2021.
- ↑ (srp.) mesihatsandzaka.rs: Svečano otvorena zgrada Fakulteta islamskih nauka u Beogradu Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. ožujka 2016. (Wayback Machine), preuzeto 10. svibnja 2013.