Prijeđi na sadržaj

Jean-Pierre Melville

Izvor: Wikipedija
Jean-Pierre Melville
Rodno imeJean-Pierre Grumbach
Rođenje20. listopada 1917.
Pariz, Francuska
Smrt2. kolovoza 1973.
Pariz, Francuska
Zanimanjefilmski redatelj, producent, scenarist i glumac
Godine rada1945.1972.
WWW

portal o životopisima ‧ portal o filmu

Jean-Pierre Melville, rođen kao Jean-Pierre Grumbach, (20. listopada 1917.2. kolovoza 1973.) bio je francuski filmaš. Tijekom Drugog svjetskog rata, služeći u francuskom pokretu otpora prisvojio je pseudonim Melville kao priznanje svom omiljenom američkom autoru Hermanu Melvilleu.[1] Umjetničko ime zadržao je i nakon završetka rata.

Biografija

[uredi | uredi kôd]

Jean-Pierre Grumbach rođen je u Parizu, Francuska u etničkoj Židovskoj obitelji.

Nakon pada Francuske 1940. godine tijekom Drugog svjetskog rada, Grumbach je ušao u francuski pokret otpora kako bi se usprotivio Njemačkoj okupaciji zemlje. Služeći tamo prisvojio je pseudonim Melville po svom omiljenom američkom autoru Hermanu Melvilleu. Melville se borio u operaciji Dragoon.

Nakon povratka iz rata prijavio se za posao asistenta redatelja, ali su ga odbili. Bez potpore odlučio je režirati filmove vlastitim novčanim sredstvima, a nastavio je koristiti svoje umjetničko ime Melville. Postao je nezavisni filmaš s vlastitim filmskim studijom.

Najveću popularnost stekao je zbog svojih tragičnih, minimalističkih kriminalističkih drama kao što su Šešir iz 1962., Samuraj iz 1967. i Crveni krug iz 1969. u kojima su glavne uloge tumačile zvijezde Alain Delon (popularno prozvan Melvillovskim glumcem), Jean-Paul Belmondo i Lino Ventura. Najveći utjecaj na njegov rad imali su američki gangsterski filmovi iz 30-tih i 40-tih godina prošlog stoljeća, a u svojim filmovima je često koristio oružja, kapute i šešire kako bi oblikovao karakterističan izgled svojih likova.

Melvillova nezavisnost i stil filmskog stvaralaštva (bio je jedan od prvih francuskih redatelja koji je koristio stvarne lokacije za snimanja) bili su glavni utjecaj na filmski pokret u Francuskoj poznat kao francuski novi val. Redatelj Jean-Luc Godard uzeo je upravo Melvillea za malu ulogu u svom proslavljenom filmu Do posljednjeg daha koji se danas smatra početkom francuskog novog vala. Kada je Godard imao problema s montažom filma, Melville mu je savjetovao da naprosto reže scene direktno na njihov najbolji dio. Godarda je upravo taj savjet inspirirao na upotrebu inovativnih brzih kadrova što je kasnije postalo i dijelom njegove slave.[2]

Iako prijatelj s poznatim ljevičarima kao što je bio Yves Montand, Melville je sebe smatrao "ekstremnim individualcem" i "desničarskim anarhistom" kad je politika bila u pitanju.[2]

1963. godine pozvan je u žiri 13. Berlinskog filmskog festivala.[3]

Melville je umro u Parizu 1973. godine od srčanog udara u dobi od 55 godina.

Filmografija

[uredi | uredi kôd]

Kao redatelj

[uredi | uredi kôd]
Godina Originalni naslov Engleski naslov Bilješke
1945. Vingt-quatre heures de la vie d'un clown Twenty-four hours in the life of a clown Kratki film
1949. Le Silence de la mer The Silence of the Sea
1950. Les Enfants terribles The Terrible Children
1953. Quand tu liras cette lettre When You Read This Letter
1955. Bob le flambeur Bob the Gambler
1959. Deux hommes dans Manhattan Two Men in Manhattan
1961. Léon Morin, prêtre Leon Morin, Priest
1962. Le Doulos Doulos: The Finger Man
1963. L’Aîné des Ferchaux Magnet of Doom
1966. Le Deuxième Souffle Second Breath
1967. Le Samouraï The Samourai
1969. L' Armée des ombres Army of Shadows
1970. Le Cercle rouge The Red Circle
1972. Un flic Dirty Money

Kao glumac

[uredi | uredi kôd]
Godina Film Uloga Redatelj
1947. Les drames du Bois de Boulogne Jacques Loew
1950. Orpheus Upravitelj hotela Jean Cocteau
1956. Bob le flambeur Narator Jean-Pierre Melville
1957. Un amour de poche Komisionar Pierre Kast
1959. Deux hommes dans Manhattan Moreau Jean-Pierre Melville
1959. Le signe du lion Éric Rohmer
1960. À bout de souffle (Engleski: Breathless) Parvulesco Jean-Luc Godard
1960. Zazie dans le métro Louis Malle
1963. Landru Georges Mandel Claude Chabrol
1967. L'homme à la Buick Gilles Grangier

Kodno ime Melville

[uredi | uredi kôd]

2008. godine produciran je 76-minutni dokumentarni film pod nazivom Kodno ime Melville (u originalu Sous le nom de Melville) koji otkriva važnost Melvillovih iskustava u francuskom pokretu otpora tijekom Drugog svjetskog rata koja su se odrazila na njegov pristup snimanja filmova.[4][5]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Breitbart, 180.
  2. a b Army of Shadows (PDF). The Buffalo Film Seminars. 2. listopada 2007. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 13. lipnja 2010. Pristupljeno 5. siječnja 2011.
  3. Berlinale: Juries. berlinale.de. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. ožujka 2010. Pristupljeno 13. veljače 2010.
  4. Cambridge Film Festival 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. rujna 2009. Pristupljeno 4. kolovoza 2011.
  5. Cambridge Film Festival Reviews 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. srpnja 2011. Pristupljeno 4. kolovoza 2011.