Idi na sadržaj

Kutahijska konvencija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kutahijska konvencija
VrstaMirovni sporazum
Potpisan6. maj 1833. (1833-05-06)
LokacijaKütahya, Osmansko Carstvo
Potpisnici

Konvencija iz Kutahije, poznata i kao Kutahijski mirovni sporazum, okončala je osmansko-egipatski rat (1831-1833) u maju 1833.[1]

Na Konvenciji su osmanlijske provincije Sirija i Adana predate Egiptu, a egipatski Ibrahim paša postao je generalni guverner ovih provincija, međutim ovo nije bilo zadovoljavajuće ni za jednu stranu, što je rezultiralo Drugim osmansko-egipatskim ratom 1839-1841.[2]

Pregled

[uredi | uredi izvor]

Muhamed Ali iz Egipta, navodno samo vazal Osmanskog carstva, nastojao je povećati svoju ličnu moć i steći kontrolu nad Palestinom, Sirijom i Arabijom. Krajem 1831. poveo je svoju novoformiranu vojsku u rat protiv osmanlijskog sultana Mahmuda II i lako je porazio osmanlijske snage te ugrozio Carigrad. Dok su Britanija i Francuska bile simpatične prema Muhamedu Aliju, Nikol I je poslao rusku vojsku u pomoć Turcima. Ova intervencija je dovela do mira u maja 1833, što je ostavilo Siriju i Arabiju pod kontrolom Ali paše.

Tekst Fermana

[uredi | uredi izvor]

Ferman (koji je sultan izdao 6. maja 1833.) upućen je svim vlastima carstva:

"Uvjeravanja o vjernosti i odanosti, koja su mi konačno dali guverner Egipta, Muhamed Ali Paša, i njegov sin Ibrahim, pošto su prihvaćena, dao sam im svoje carsko blagonaklonost. Vlade Kandije i Egipta nastavljaju se pod Muhamed Alijem, u vezi sa njegovim posebnim zahtjevom, dao sam mu provincije Damask, Tripoli u Siriji, Sidon, Safet, Alep, oblasti Jerusalem i Nablous, uz vođenje hodočasnika i zapovest Čerde ( godišnji prinos Poslanikovom grobu). Njegov sin, Ibrahim Paša, ponovo ima titulu šeika i harema u Mekki i okrugu Džeda; i dalje, ja sam pristao na njegov zahtjev da vlada okrugom Adana od strane Riznice Taurusa, sa titulom Mohasil."[3]

U tekstu se dalje nudi amnestija svim osobama za događaje u Maloj Aziji i nalaže vlastima da umire stanovnike i da pribave njihove molitve za sultana.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Charles Kupchan (2001). Power in Transition: The Peaceful Change of International Order. United Nations University Press. str. 117.
  2. ^ "Convention of Kütahya". Encyclopædia Britannica Online. 2011. Arhivirano s originala, 29. 11. 2011. Pristupljeno 18. 3. 2011.
  3. ^ The Syrian Question, 1841