Prijeđi na sadržaj

Aškenazi

Izvor: Wikipedija
Aškenazi
biblijski hebrejski:יהודי אשכנזJ'hude Ašk'naz

aškenaski hebrejski:Y'hudey Ashknoz

Ukupno pripadnika
Značajna područja naseljavanja
SAD 5–6 milijuna[1]
Izrael 2,8–4 milijuna[1][2] ...
Jezik
povijesno jidiš, danas pretežito engleski, suvremeni hebrejski i ruski te drugi jezici domicilnih zemalja
Albert Einstein je aškenaski Židov.

Aškenazi (hebr. אַשְכְּנַזִים, doslovno: "Nijemci") su Židovi čiji predci potječu iz Sjeverne, Srednje ili Istočne Europe, za razliku od Sefarda koji su iz Španjolske i Sjeverne Afrike.

U Bibliji se spominje riječ "Aškenaz": "Ovo je povijest Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije Potopa. Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešak, Tiras. A sinovi su Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma." (Postanak, 10, 1-3)[3] U srednjovjekovnoj rabinskoj književnosti pojam "Aškenaz" počeo se primjenjivati na Njemačku. Znanstvenici se razilaze kada je u pitanju porijeklo Aškenaza.[nedostaje izvor] Prema predvlađujućoj teoriji, Karlo Veliki pozvao je mediteranske Židove da nasele njemačke teritorije (oko 800. godine). Ovi Židovi postupno su se pomicali na istok prelazeći u Poljsku, pogotovo nakon Lutherovih nastojanja da protjera Židove iz njemačkih krajeva.[nedostaje izvor] Do 1600. godine Poljska je postala mjesto najmasovnijeg židovskog naseljavanja. Također u gradovima u Bjelorusiji, Aškenazi su činili polovicu ili većinu stanovništva. Sjedinjene Američke Države su u 19. i 20. stoljeću, zahvaljujući njihovom doseljavanju postale aškenaski centar, gdje su već otprije postojale zajednice sefardskih Židova.

Nacistički progon aškenaskih Židova

Aškenazi su prije kulturna nego geografska skupina židovskog naroda. Srednjovjekovni Aškenazi bili su u manjoj mjeri sekularni od Sefarda, smatrajući izučavanje Talmuda vrijednijim od filozofske spekulacije. Njihovi najznačajniji intelektualci bili su talmudisti oskudnog svjetovnog obrazovanja; njihov misticizam nije posjedovao apstraktnost sefardskog kabalizma, nego je naglašavao magijska bajanja i formule. Aškenaske zajednice ponosile su se svojom spremnošću na mučeništvo, pogotovo za vrijeme križarskih ratova i kozačkih ustanaka, kritizirajući one Židove koji su se radije pokrstili, nego da umru za vjeru. U liturgijskom pogledu, aškenaski ritual razlikuje se od sefardskog po tekstu i redoslijedu, iako je osnovni zakon ostao isti. Što se tiče jezika, Aškenazi su prihvatili jidiš. Iz ovih se razlika u kulturi, jeziku i običajima često rađalo suparništvo, koje je ponekad onemogućavalo suradnju u drugim područjima. Danas se ta netrpeljivost može vidjeti u Izraelu, gdje Aškenazi imaju političko i ekonomsko rukovodstvo, dok je većina stanovništva sefardskog porijekla. Izraelski predsjednici uglavnom su Aškenazi.

Europski Židovi obično su bili izolirani u fizičkim i društvenim getima, ali su te ograde počele nestajati u 17. i 18. stoljeću, kada je povećana ekonomska razmjena dovela do veće društvene i kulturne pokretljivosti. Europske vlade su ovaj proces unaprijedile dajući Židovima građanska i politička prava u 19. stoljeću. Društvena i vjerska akulturacija postala je simbol emancipacije, dok je reforma religije, pa čak i prelazak u drugu vjeru, postala uobičajena pojava. No, i pored toga, ostala je ona optužba po kojoj aškenaski Židovi predstavljaju strani element u europskoj politici.

Izražen antisemitizam u Europi u 19. stoljeću poticao je iseljavanje u Sjedinjene Američke Države i rađanje cionizma. Holokaust je praktički uništio židovske zajednice u Europi; preživjeli danas žive uglavnom u Sjevernoj Americi, Izraelu i u zemljama bivšeg SSSR-a. Manjih zajednica ima u Južnoj Americi, Velikoj Britaniji, Skandinaviji, Australiji i Južnoj Africi.

Iako u 11. stoljeću oni čine tek 3 % svjetske židovske populacije, procjena je da su 1931. (blizu vrhunca populacije), Aškenazi činili 92 % svjetskih Židova. Danas oni čine oko 80 % Židova u svijetu.[4] Većina židovskih zajednica s duljom povijesti u Europi su Aškenazi, s iznimkom onih koje su povezane sa sredozemnim područjem.

Velik dio Aškenaza doživio je pogrom tijekom Drugog svjetskog rata, a preživjeli su se većinom odselili u SAD, a manji dio u Izrael.

Poznati aškenaski Židovi su: Albert Einstein, Anne Frank, Gustav Mahler, Sigmund Freud, Golda Meir, Franz Kafka, Heinrich Heine, George Gershwin, Marc Chagall, Shimon Peres, Isaac Asimov i dr.

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]

Iako u SAD-u Židovi (većinom Aškenazi) čine svega oko 1,7 % stanovništva, oni zauzimaju značajan udio među intelektualcima. Među 200 vrhunskih intelektualaca, Židova je 50 %, 40 % nobelovaca za znanost i ekonomiju, 20 % profesora na najuglednijim sveučilištima, 40 % partnera u pravnim tvrtkama New Yorka i Washingtona. 59 % producenata i scenarista najuspješnijih filmova i 50 % svjetskih prvaka u šahu.[5]

Vidi i:

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Arhivirana kopija (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 18. listopada 2011. Pristupljeno 29. lipnja 2012.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. listopada 2013. Pristupljeno 29. lipnja 2012.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. Knjiga Postanka - 10. poglavlje. biblija.ks.hr. Pristupljeno 4. kolovoza 2023.
  4. Can Sephardic Judaism be Reconstructed?. www.jcpa.org. Pristupljeno 3. kolovoza 2023.
  5. Steve Pinker, film Hjernevask