Prijeđi na sadržaj

Bitka za Arnhem

Izvor: Wikipedija
Bitka za Arnhem
sukob: Operacija Market Garden

Izvidnička fotografija cestovnog mosta u Arnhemu snimljena od strane Kraljevskog zrakoplovstva 19. rujna, na kojoj se vide britanske obrane snage na sjevernoj strani mosta i uništena njemačka vozila iz borbi prethodnog dana.
Vrijeme 17. - 26. rujna 1944.
Mjesto Gelderland, Nizozemska
Ishod Njemačka pobjeda
Sukobljene strane
Ujedinjeno Kraljevstvo
Poljska
Treći Reich
Zapovjednici
general bojnik Roy Urquhart
general bojnik Stanislaw Sosabowski
general bojnik John Frost (zarobljen)
feldmaršal Walter Model
general Kurt Student
Wilhelm Bittrich
Postrojbe
1 pojačana zračno-desantna divizija
1 padobranska brigada
RAF opskrbni letovi
ograničena potpora od XXX korpusa u kasnijim u kasnijim fazama
*U početku jednak:

1 Kampfgruppe
1 oklopna divizija

Gubitci
oko 1,984 ubijenih
6,854 zarobljenih
oko 1,300 ubijenih
2,000 zarobljenih

Bitka za Arnhem, odvila se u sklopu operacije Market Garden, a cilj joj je bio zauzimanje mosta u Arnhemu.

Nijemci su polovicom rujna 1944. zaustavili Saveznike na Siegfriedovoj liniji, duž Mosellea, Meuse i kanala Meuse-Sheldt. Neorganizirana veze, koje su se rastegle na preko 400 km, izazvale su velike teškoće u opskrbi savezničkih vojski, naročito pogonskim gorivom i streljivom. Bez snaga i sredstava za nastavak ofenzive na Zapadnom bojištu, savezničko Vrhovno zapovjedništvo odlučilo je 10. rujna 1944. da napredovanje nastavi samo britanska 2. armija u Nizozemskoj, uz suradnju zrakoplovno-desantnih snaga, s time da njezine bokove štite aktivnim djelovanjem 1. američka i 1. kanadska armija. Operaciju bi pripremila, potpomagala i podržavala skoro sve savezničko strateško i taktičko zrakoplovstvo, a transportni zrakoplovi bili bi upotrebljeni za prebacivanje i opskrbu zračno-desantnih snaga.

Saveznički plan vojnog djelovanja u operaciji Market Garden

[uredi | uredi kôd]

Planom (Market-Garden) predviđeno je da 1. zračno-desantna armija (1. britanska, 82. i 101. američka zračno-desantna divizija (zdd) te Poljska padobranska brigada), pod zapovjedništvom generala Frederick Browninga, izvrši desant 17. rujna 1944. (D) radi zauzimanja mostova na kanalima i rijekama duž glavnog puta: Eindhoven — Grave — NijmegenArnhem kako bi se omogućilo 2. britanskoj armiji (5 i pol pješačkih divizija (pd) i 3 i pol oklopne divizije (okl. d), generala Milesa Dempseyja, da brzo prodru sjeverno od Rajne.

Zračno-desantnih snage spuštale bi se od 17. do 19. rujna u nekoliko valova: 1. zdd i Poljska padobranska brigada (pad. br) kod Arnhema, 82. zdd od Nijmegena do Gravea, a 101. zdd od Gravea do Eindhovena. Čim budu uređene zračne luke za slijetanje transportnih zrakoplova, 52. pd (osposobljena za zračni transport) spustila bi se sjeverno od Arnhema. Kroz ovaj koridor zračno-desantnih trupa 2. armija bi u roku od tri dana (D + 2) izbila do Arnhema s 30. korpusom (Gardijska oklopna divizija, 43. i 50. pd i 8. oklopna brigada (okl. br) na centru, 8. korpusom (11. okl. d, 3. pd i belgijska padobranska brigada) na desnom i 12. korpusom (7. okl. d, 15. i 53. pd) na lijevom krilu. Poslije toga, trebalo je napredovati do Zuiderzeea i rijeke IJssel, zatim usmjeriti pravac napada prema istoku kako bi se zauzeo mostobran na istočnoj obali IJsela. Tamo su se trebale izvršiti pripreme za daljnje nastupanje prema istoku do linije: HammMünsterOsnabück — Rajna s težištem na desnom krilu, radi obuhvata Rura sa sjevera i istoka.

Njemački plan obrane

[uredi | uredi kôd]

Obavješteni o predstojećem savezničkom napredovanju, Nijemci su naročitu pažnju posvetili organizaciji obrane u Nizozemskoj. Formirana je 1. padobranska armija, pod zapovjedništvom generala Kurta Studenta, koja je između 10. i 17. rujna pojačana na oko 7 slabih divizija, dobila je zadatak da održava obranu na mnogobrojnim kanalima i rijekama u Nizozemskoj. Za izvršenje protunapada u pričuvi su ostavljeni 2. SS korpus (9. i 10. SS okl. d) grupiran je u području Arnhem — Deventer — Apeldoorn, i Feldkor (84. u 406. pd) na rijeci Meuse od Reichswalda do Venloa.

Pripremna faza Saveznika

[uredi | uredi kôd]

U zračnim pripremama Saveznika u koje su trajale 5 dan (11.16. rujna) sudjelovala je cjelokupno bombardersko zrakoplovstvo (4,700 teških i 6,000 srednjih zrakoplova). Bačeno je preko 13,000 t bombi na prometne objekte na Rajnskom i Rurskom području. Od 16. rujna težište zračnih napada preneseno je na zračne luke, radi neutraliziranja njemačkog zrakoplovstva, u čemu su postignuti dobri rezultati, a sutradan neposredno pred početak desanta, 1,134 teška bombardera napala su protuzračne (pz) položaje duž pravca leta zračno-desantnog konvoja. U isto vrijeme je 212 zrakoplova taktičkog zrakoplovstva podržavalo napad 2. armije, djelujući naročito na pz položaje. Od 4,600 savezničkih zrakoplova svih vrsta, koliko je tog dana sudjelovalo u borbama, izgubljena su 73 (1,6%).

Tijek vojnog djelovanja i posljedice

[uredi | uredi kôd]

17. rujna

[uredi | uredi kôd]

Zračno-desantni konvoj od 1,546 transportna zrakoplova i 478 jedrilica, u pratnji 1,240 lovaca, krenuo je 17. rujna prije podne iz s vojnih zračnih luka u Velikoj Britaniji noseći prve ešalone: 1., 82. i 101. zdd. Slabo njemačko zrakoplovstvo nije pružala otpor, dok je protuzračna obrana (pzo) oborila 35zrakoplova i 13 jedrilica. Osim toga, na putu je izgubljeno još 46 jedrilica. Spuštanje prvih valova započelo je u 13h.

Područje Arnhema

[uredi | uredi kôd]

Prva zdd spustila je 1. padobransku br i dio Jedriličarske brigade na određene zone 8–13 km zapadno od Arnhema. Poslije spuštanja, Jedriličarska br zadržana je radi obrane zone spuštanja, a 1. padobranska br (3 bojne) krenula je u pravcu Arnhema radi zauzimanja mostova. Zbog jakog otpora SS postrojbi i dijelova njemačke 9, okl. d samo se 2. bojna uspjela probiti u Arnhem u kome je do mraka zauzeo sjeverni dio mosta. Ostatak bojne Nijemci su zadržali kod Oosterbeeka. Na kraju dana je brit. 1. zdd razdvojena u 4 grupe vodila teške borbe.

Zauzimanje mostova na ostatku područja napada

[uredi | uredi kôd]
Njemački StuG III u Arnhemu

Prvi valovi 82. zdd zauzeli su most na Meuse kod Gravea, dva mosta na kanalu Meuse-Waal i uzvišenje kod Groesbeeka, 6 km južno od Nijmegena, ali nisu uspeli zauzeti most u gradu. Četiri mosta kod Veghela i most kod Sint-Oedenrodea zauzela je 101. vdd, ali nije mogla prodrijeti do Eindhoven, jer su Nijemci srušili most kod Sona. Za to vrijeme je 2. armija prešla u napad. Poslije vatrene pripreme s 400 topova i oko 100 lovaca bombardera, 30. korpus započeo je napad u 14:35h, s Gardijskom okl. d u prvom ešalonu. Pošto je zemlja pored puta bila mekana i močvarna, Gardijska okl. d napadala je putem za Ajnthoven. Naišavši na jak otpor, u toku dana napredovala je samo 10 km. Krilni korpusi (8. i 12.) vršili se tek pripreme za sutrašnji napad.

18. rujna

[uredi | uredi kôd]

Napredovanje prema Arnhemu

[uredi | uredi kôd]

Pojačane drugim ešalonom, zračno-desantne snage su idućeg dana (D+1) nastavile borbe za širenje koridora: 1. zdd uputila je prema mostu samo 2 bojne, koje se nisu uspjele probiti u Arnhem 82. zdd odbila je sve njemačke protunapade, ali nije uspela zauzeti mostove u Nijmegenu. 101. zdd proširila je klin do Eindhovena i uhvatila vezu s Gardijskom okl. d, koja je ponovo napredovala samo 10 km. Istog dana prešli su u napad 8. i 12. k, ali nisu odmakli od početnih položaja.

19. rujna

[uredi | uredi kôd]

Odbijanje njemačkih napada na Arnhem

[uredi | uredi kôd]

Zračno-desantne divizije nastavile su 19. rujna (D+2) teške borbe odbijajući snažne njemačke napade na mostobran kod Arnhema i na bokove zračno-desantnog koridora. Loše vrijeme onemogućilo je podršku savezničkog zrakoplovstva i prebacivanje Poljske pad. br, tako da nije bilo moguće pomoći 1. zdd, koja u vrlo teškoj situaciji nije bila u stanju pojačati usamljenu bojnu na mostu u Arnhemu. U međuvremenu je 2. armija nastavila napad. Gardijska okl. d nije uspjela zauzeti Nijmegen a 8. i 12. k uspeli su napredovati svega oko 10 km.

20. rujna

[uredi | uredi kôd]

Pokušaji osiguravanja mostova i slom savezničke obrane

[uredi | uredi kôd]

Svi napori 20. rujna (D+3) da se pomogne 1. vdd ostali su bezuspješni, pošto je loše vrijeme spriječilo prebacivanje Poljske pad. br, a Gardijska okl. d nije se uspjela probiti do Rajne, izgubivši skoro cijeli dan u izravnom napadu na Najmehen. Tek kada je 594. padobranska pukovnija (pad. p) prešla Waal zapadno od grada i napadom sa sjevera oslabila njemačku obranu, Gardijska okl. d je u 18:45h zauzela Nijmegen. Istog dana njemačke oklopne snage slomile su obranu 2. pad. b na mostu u Arnhemu, dok su ostaci 1. zdd pod koncentričnim njemačkim napadima bili prisiljeni na povlačenje u šumovito područje Oosterbeeka, zadržavši ipak skelu na Rajni. Njemačke napade na bokove koridora uspješno su odbile 82. i 101. zdd, do su 8. i 12. k su slabo napredovali.

21. – 26. rujna

[uredi | uredi kôd]

Zaustavljanje napredovanja Saveznika i povlačenje s područja oko Arnhema

[uredi | uredi kôd]
Britanski ratni zarobljenici.

U razdoblju od 21. do 26. rujna glavni napori brit. 2. armije bili su usmjereni na pomoć 1. zdd kod Arnhema i osiguranje prijlaza preko Rajne, no svi ti pokušaji nisu bili uspješni. Gardijska okl. d nije se uspjela preko Elsta probiti do Arnhema. Poljska pad. br (koja je spuštena 2. rujna zapadno od Elsta) i 43. pd stigle su na južnu obalu Rajne između 21. i 23. rujna, ali nisu mogle prijeći rijeku zbog jakog njemačkog otpora na desnoj obali i nedostatka prijevoznih sredstava (Nijemci su za to vrijeme odbacili 1. vdd i uništili skelu na Rajni). U narednih nekoliko noći prebačeno je preko rijeke samo oko 300 poljskih padobranaca i oko 250 britanskih vojnika. Ove snage nisu mogle doći u vezu s 1. zdd, okruženom kod Oosterbeeka na prostoru 1 x 2 km, izloženoj jakoj topničkoj vatri i snažnim tenkovskim i pješačkim napadima sa svih strana. Pošto nije bilo izgleda za pojačanje ove divizije, noću 25./26. rujna one je jurišnim čamcima prebačena na južnu obalu Rajne (svega 2,163 vojnika iz 1. zdd, 150 poljskih padobranaca i 75. brit. pješaka). Ukupni gubitci 1. zdd kod Arnhema iznosili su 1,130 mrtvih i 6,450 zarobljenih vojnika. Težak poraz koji je ova divizija pretrpjela, ne izvršivši osnovni zadatak, pripisuje se nerealnoj procjeni neprijatelja i njegovih mogućnosti. U među vremenu 8. k je 25. rujna zauzeo liniju Helmond — Gemert i lijevim krilom uhvatio vezu s 30. k kod Sint Anthonisa. Zapadno od puta Eindhoven — Nijmegen 12. k je nastavio nadiranje, ali nije uspio zauzeti Best.

27. – 30. rujna

[uredi | uredi kôd]

Utvrđivanje i osiguravanje osvojenog područja od Njemačkih napada

[uredi | uredi kôd]

Poslije napuštanja mostobrana kod Arnhema, u završnim operacijama od 27. do 30. rujna glavni zadatak 2. armije sveo se na osiguravanje mostobrana kod Nijmegen i učvršćenje zauzetog koridora. Međutim, Nijemci su produžili snažne napade, kako na mostobran tako i na bokove 2. armije. Pored jedinica 1. padobranske i 15. armije u ovim napadima upotrebljeni su i dijelovi 9., 116., 9. SS i 10. SS okl. d, 107. okl. br, kao i razne borbene grupe i SS jedinice. Pored toga, Nijemci su 27. rujna pokušali da sa 600 zrakoplova porušiti mostove u Nijmegenu, a kad im to nije uspjelo, uputili su noću 28./29. rujna specijalne ronioce koji su eksplozivom oštetili željeznički i cestovni most u Nijmegenu. Zahvaljujući snažnoj podršci svoga zrakoplovstva, 2. armija uspela je odbiti sve njemačke napade, održati i nešto proširi stvoreni klin, koji će kasnije znatno olakšati operacije 1. američke i 1. kanadske armije. Bojišnica se definitivno stabilizirala 30. rujna.

Arnhemski zračni desant bio je najveći dotada izveden, od 17. do 26. rujna spušteno je 34,876 ljudi, 5,227 t materijala, 1,927 vozila i 568 topničkog oružja.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • ”Arnemska bitka, 17-30.IX 1944.”, U: Vojna enciklopedija, sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 221. – 222.
  • J. Gavin, Airborne Warfare, Washington, 1947.
  • W. Graven, J. Cate, The Army Air Forces in World War II, III t, Chicago, 1951.
  • D. Ajzenhauer, Od invazije do pobede (prev. s eng.), Beograd, 1951.
  • B. Montgomeri, Od El Alamejna do Baltičkog mora (prev. s eng.), Beograd, 1951.
  • K. Tippelskirch, Geschichte des Zweiten Weltkrieges, Bonn, 1951.
  • H. Saunders, Royal Air Force 1939—1945, III. t, London, 1954.
  • R. Urquhart, Arnhem, London, 1958.
  • Drugi svetski rat, IV t., Beograd, 1967.