Prijeđi na sadržaj

Bohemund VI.

Izvor: Wikipedija
Grb Bohemundove obitelji Poitiersa

Bohemund VI. (1237. – 1275.), knez Antiohije (1252. – 1268.) i grof Tripolija (1252. – 1275.). Sin Bohemunda V. i Lucije.[1] Spor s Armencima iz vremena vladavine njegova oca je riješen 1521. Bohemundovim brakom sa Sibilom, kćeri armenskog kralja Hetuma I., koji je konačno donio mir.[2] Bohemund je naslijedio oca 1252. i utvrdio se u Antiohiji, napustivši Tripoli. U veljači 1258. stekao je priznanje svoga nećaka Huge II., ciparskoga kralja kao kralja Jeruzalema.[1] Izgubivši Antiohiju, koju je 1268. zauzeo egipatski sultan Baibars, povukao se u Tripoli.[3][4] Tako je pala najbogatija i najstarija križarska država. Nalijedio ga je sin Bohemund VII.[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c Britanicca.com - Bohemond VI
  2. Britanicca.com - Bohemond V
  3. Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Bohemund
  4. Opća i nacionalna enciklopedija - Bohemund. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. travnja 2017. Pristupljeno 16. svibnja 2017.