Prijeđi na sadržaj

Leopold II., car Svetog Rimskog Carstva

Izvor: Wikipedija
Leopold II.
Heinrich Friedrich Füger: Leopold II.
Ugarski i hrvatski kralj
austrijski nadvojvoda i češki kralj
Vladavina 20. veljače 1790. - 1. ožujka 1792.
Krunidba 15. studenog 1790.
Bratislava, Slovačka
Prethodnik Josip II.
Nasljednik Franjo II.
Car Svetog Rimskog Carstva
Vladavina 30. rujna 1790. - 1. ožujka 1792.
Krunidba 9. listopada 1790.
Frankfurt, Njemačka
Prethodnik Josip II.
Nasljednik Franjo II.
Veliki vojvoda Toskane
Vladavina 18. kolovoza 1765. - 22. srpnja 1790.
Prethodnik Franjo I.
Nasljednik Ferdinand III.
Supruga Marija Lujza Španjolska
Djeca
Puno ime Peter Leopold Joseph Anton Joachim Pius Gotthard
Dinastija Habsburško-Lotaringovci
Otac Franjo I.
Majka Marija Terezija
Rođenje 5. svibnja 1747., Beč, Austrija
Smrt 1. ožujka 1792., Beč, Austrija
Vjera katolicizam

Leopold II., punim imenom Peter Leopold Joseph Anton Joachim Pius Gotthard (Beč, 5. svibnja 1747.Beč, 1. ožujka 1792.), treći sin Marije Terezije i cara Franje Stjepana Lotarinškog, veliki vojvoda Toskane (1765. -1790.), rimsko-njemački car, ugarsko-hrvatski i češki kralj (1790.1792.) iz dinastije Habsburg-Lothringen.

Smrt njegove braće, Karla (koji nije imao djece) i Josipa II., 20. veljače 1790., na kraju ga je učinila nasljednikom carske titule. No, sam Leopold nije se previše miješao u bratovu politiku dok je ovaj bio na vlasti, primarno jer je bio zadovoljan svojom funkcijom velikog vojvode Toskane, a i jer je njegov brat, zbog brojnih reformi, postao iznimno nepopularan. Njegovo nemiješanje išlo je do te granice da je, kada ga je umirući Josip II. pozvao u Beč da postane suvladar, Leopold to hladno odbio. Nakon Josipove smrti naslijedio je prijestolje, ali je u Beč stigao tek desetak dana poslije bratove smrti.

Leopold II. vladao je iznimno kratko, samo dvije godine, a njegovu vladavinu obilježio je nastavak povlačenja bratovih reformi.[1] Kako je Josip II. ulaskom u Dubički rat (rat između Habzbugovaca i Osmanlija) doveo državu u krizu, a pomoć mu nije pružena zbog radikalnih reformi, morao je povući većinu svojih reformi.[1] Njegovom smrću 1790., Leopold II. je, kao novoizabrani car, dovršio povlačenje tih reformi,[1] ostavivši tako na snazi samo bratov Patent o vjerskoj toleranciji i Patent o ukidanju kmetstva. Uz to, Leopold II. je već sljedeće godine, uvidjevši kako Monarhija gubi u ratu, potpisao Mir u Svištovu i tako istupio iz Dubičkog rata.[1]

Kao ni njegov brat, Leopold II. nije reagirao na Francusku revoluciju. Iako su mnoge europske monarhije bile zabrinute liberalizacijom jedne od najstarijih europskih monarhija, braća Josip i Leopold nisu intervenirala zbog čega su dobili, posebice Leopold, etiketu liberalnih vladara. Iako nije intervenirao on, njegov sin Franjo II. je već 1792., odmah nakon očeve smrti, uveo Monarhiju u Francuske revolucionarne ratove kako bi zaustavio tijek Francuske revolucije.

Car Leopold II. iznenada je umro 1. ožujka 1792. godine u Beču. Njegova iznenadna smrt potakla je glasine da je zbog svojih liberalnih nazora otrovan. Naslijedio ga je sin Franjo II.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d Damir Agičić, Nikola Anušić, Petar Bagarić: Povijest 3, PROFIL, Zagreb 2009.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Leopold II., car Svetog Rimskog Carstva
Bočna linija Lotarinške dinastije
Rođ. 5. svibnja 1747. Umr. 1. ožuja 1792.
Vladarske titule
prethodnik
Franjo Stjepan
toskanski veliki vojvoda
1765. – 1790.
nasljednik
Ferdinand III.
prethodnik
Josip II.
car Svetog Rimskog Carstva
rimsko-njemački kralj
ugarski, hrvatski i češki kralj;
austrijski nadvojvoda;
brabantski, limburški,
luksemburški i milanski vojvoda;
flandrijski, hainautski i namurski grof

1790. – 1792.
nasljednik
Franjo II.