Prijeđi na sadržaj

Maksimilijan Hohenberg

Izvor: Wikipedija
Maksimilijan Hohenberg
Maksimilijan Hohenberg
Princ Maksimilijan Hohenberg 1914. godine.
Rodno ime Maksimilijan Karlo Franjo Mihael Hubert Anton Ignacijus Josip Marija Fürst od Hohenberga
Rođenje 29. rujna 1902.
Smrt 8. siječnja 1962.
Nacionalnost Austrijanac
Državljanstvo Austrija
Poznat(a) po sin austrougarskog prijestolonasljednika Franje Ferdinanda i grofice Sofije Chotek
Vjera Rimokatolik
Supruga Marija Elizabeta Bona od Waldburga
Djeca 6
Roditelji Franjo Ferdinand
Sofija Chotek
Rođaci Sofija Nostitz-Rieneck
(sestra)
Ernst Hohenberg
(brat)
Portal o životopisima

Maksimilijan Hohenberg (Dvorac Belvedere u Beču, 29. rujna 1902.Beč, 8. siječnja 1962.), najstariji sin nadvojvode Franje Ferdinanda i grofice Sofija Chotek.

Životopis

[uredi | uredi kôd]
Maksimilijan (desno) s ocem, majkom, sestrom i bratom.
Registracijska karta Maksimilijana Hohenberga kao zatvorenika u nacističkom logoru Dachau

Maksimilijan je rođen 29. rujna 1902. godine u dvorcu Belvedere kao drugo dijete Franje Ferdinanda i Sofije Chotek. Nakon izvršenog atentata na njegove roditelje 1914. godine, brigu o Maksimilijanu, njegovoj sestri Sofiji i bratu Ernst, je preuzela njihova tetka Henriette grofice Chotek i bliski prijatelj njihova oca, grof Jaroslav od Thuna i Hohensteina. Službeni skrbnik Maksimilijana, njegove sestre i brata, je postao kralj Franjo Josip I. 31. kolovoza 1917. austro-ugarski kralj Karlo I. Austrijski je Maksimilijanu i njegovom bratu dodijelio naslov princa, dokle je Sofiji dodijelio plemićki naslov grofice. 1918. godine, novoosnovana Čehoslovačka je ukinula pravo vlasništva njegovih roditelja, uključujući i ono na dvorac Konopiště i imanje u Chlumec nad Cidlinou. Maksimilijan je nakon Prvog svjetskog rata, 1919. godine, zajedno sa sestrom i bratom bio prislijen napustiti Čehoslovačku. Čehoslovačke vlasti su im dozvolile da svaki sa sobom ponese svega 5 kg. prtljage. Preselili su se u Beč i dvorac Artstetten blizu Wachaua. 1919. godine ukinuta im je plemička titula austrijskim zakonom o plemstvu. Anschlussom Austrije 1938. godine, Maksimilijan i Ernest su zbog svojih protunacističkih stavova bili uhićeni. 1. travnja 1938. deportirani su u Koncentracijski logor Dachau zajedno sa 150 ostalih zatvorenika. Cjelokupnu imovinu u Austriji su im konfiscirale vlasti Trećeg Reicha. U logoru su Maksimilijan i Ernst proživljavali konstantna maltretiranja, mučenja i ponižavanja. 1939. godine Maksimilijan je prebačen u Koncentracijski logor Flossenbürg gdje je bio prisiljen raditi u kamenolomu. Pušten je iz logora 1940. godine. Nakon rata postao je gradonačelnik Artstettena, dužnost koju je obnašao do ostavke 1960. godine. Artstetten je u to vrijeme bio dio Sovjetske okupacione zone u Austriji. 1961. godine predstavljao je Ottu von Habsburga u pregovorima s austrijskim vlastima oko njegova povratka u Austriju iz Španjolske. Maksimilijan Hohenberg umro je u Beču 8. siječnja 1962., u šezdesetoj godini života. Mnogi vjeruju da je njegova prerana smrt posljedica mučenja u logorima nacističke Njemačke.[1]

Potomstvo

[uredi | uredi kôd]

16. studenoga 1926. godine, Maksimilijan je oženio groficu Mariju Elizabetu Bonu od Waldburga s kojom je imao šestero djece.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. (češ.) Děti Františka Ferdinanda a Žofie (Žofie Marie Františka Antonie Ignácie Alberta kněžna z Hohenbergu). www.franzferdinand.cz. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. lipnja 2013. Pristupljeno 7. siječnja 2014.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Brook-Shepherd, Gordon. 1988. Die Opfer von Sarajewo. Erzherzog Franz Ferdinand und Sophie von Chotek. Engelhorn. Stuttgart. ISBN 978-3872030375