Prijeđi na sadržaj

Opsada Beograda 1717.

Izvor: Wikipedija
Opsada Beograda 1717.
sukob: Austrijsko-turski rat 1716. – 1718.

umjetnički prikaz opsade Beograda
Vrijeme 16. srpnja17. kolovoza 1717.
Mjesto Beograd
Ishod pobjeda Habsburške Monarhije
Casus belli Osmansko Carstvo prekršilo mir u Srijemskim Karlovcima i proglasilo rat
Sukobljene strane
Habsburška Monarhija Osmansko Carstvo
Zapovjednici
Eugen Savojski Halil-paša
Mustafa-paša
Postrojbe
70.000 habsburških vojnika[1]
10.000 – 20.000 srpskih dobrovoljaca[2]
100.000 vojnika[1]
Gubitci
2.000 mrtvih[1] 20.000 mrtvih[1]

Opsada Beograda 1717. druga je od ukupno tri opsada tog grada koje su predvodile snage Habsburške Monarhije kako bi ga preuzele od Osmanskog Carstva. Preostale opsade bile su 1688.1690. te 1789.1791. godine. Habsburške snage predvodio je princ Eugen Savojski.[3]

Nakon opsade, osnovana je kratkotrajna habsburška pokrajina Kraljevina Srbija u okolici Beograda sve dok Turci nisu ponovno osvojili grad 20 godina kasnije.[4]

U svojoj autobiografiji, opsadu grada spominje i Osman-aga Temišvarski, turski prevoditelj, vojnik i pisac, u svojoj.[5]

Tijek

[uredi | uredi kôd]

Iako je potpisan mir u Srijemskim Karlovcima, Osmansko Carstvo nije se mirilo s tim uvjetima pa je izbio Rusko-turski rat te rat s Mlečanima. Na prijetnje Habsburške Monarhije da se to krši potpisanim mirom, Turci su objavili rat. Eugen Savojski je krenuo iz Beča prema jugoistoku, kako bi zauzeo važnu osmansku utvrdu u Beogradu.

Turci su krenuli iz Jedrena prema Beogradu s vojskom od 100.000 vojnika, pod zapovjedništvom vezira Halila. Eugen Savojski je htio zauzeti grad još prije dolaska Turaka, s vojskom od oko 78.000 pješaka te nekoliko destaka tisuća srpskih dobrovoljaca.[2] Dana 16. lipnja 1717. prešao je Dunav preko mosta kod Vinče te opkolio grad. Dolaskom turske vojske, Eugen je odlučio smanjiti intenzitet opsade tvrđave kako bi preusmjerio svoju vojsku protiv Halilove vojske. Dana 16. kolovoza, Turci su izgubili nakon žestokih bitaka te su progonjeni čak do Niša. Dva dana kasnije, predala se i posada beogradske tvrđave.[2]

Nakon pobjede, skolopljen je Požarevački mir. Habsburška Monarhija tim je mirom dobila Temišvarski Banat te istočni Srijem, osvojeni dio današnje Srbije do Ćuprije i Paraćina, pojas južno od rijeke Save u današnjoj BiH, te Olteniju (zapadni dio Vlaške). Mletačkoj Republici priključeno je područje Dalmacije s Imotskim i Vrgorcem.

Svi dobici Požarevačkim mirom južno od Save i Dunava poništeni su Beogradskim mirom 1739. godine.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d Tucker 2010., str. 722
  2. a b c Krleža 1969., str. 361-362
  3. Goldstein 1996., 1717.
  4. History of Belgrade - Turkish and Austrian Rule. Beograd.rs. Pristupljeno 11. kolovoza 2012.
  5. Čaušević 2004., str. 117

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Goldstein, Ivo. 1996. Kronologija: Hrvatska, Europa, Svijet. Novi Liber. Zagreb. ISBN 9536045125
  • Temišvarski, Kreutel & Spies, Osman-aga, Richard Franz & Otto. 2004. Ekrem Čaušević (ur.). Autobiografija Osman-age Temišvarskog [Die Autobiographie des Dolmetschers Osman Aga aus Temeschwar]. Srednja Europa. Zagreb. ISBN 9536979233
  • Krleža, Miroslav. 1969. Enciklopedija Leksikografskog Zavoda (I. svezak - A-Ćus). Jugoslavenski leksikografski zavod. Zagreb.
  • Tucker, Spencer C. 2010. A Global Chronology of Conflict: From the Ancient World to the Modern Middle East: From the Ancient World to the Modern Middle East. ABC-CLIO. Santa Barbara, Kalifornija. ISBN 9781851096725