Prijeđi na sadržaj

Pokolj u potkamešničkim selima 28. i 29. ožujka 1944.

Izvor: Wikipedija

Pokolj u potkamešničkim selima 28. i 29. ožujka 1944. je bio pokolj kojeg su počinili pripadnici 7. SS divizije "Princ Eugen" kada su hrvatske civile pobili u njihovim kućama. Većina žrtava su bila djeca, starci i žene. Sve kuće u tom kraju su bile zapaljene. Pogođena su sela podno Kamešnice, u istočnom dijelu Cetinske krajine:

Najviše su stradala sela Podi, poglavito zaselak Ratkovići, gdje je pobijeno 77 stanovnika, zatim sela Otok i Ruda. Ukupan broj ubijenih je 1.800 osoba u cijelom Potkamešju.

Stipe Šuvar je pri predstavljanju knjige "Istina o zločinima u selima Cetinske krajine 1944." rekao da se o tim zločinima Nijemaca i ustaša malo pisalo i u vrijeme socijalizma. Prema mještanima toga sela, zločin su počinili partizani i četnici, što Stipe Šuvar ne priznaje;[1] a nakon 1990. traje priča da su stanovnike pobili partizani ili četnici.[2][potreban bolji izvor]

Literatura o pokolju

[uredi | uredi kôd]
  • Jozo Akrap-Majski: "Istina o zločinima u selima Cetinske krajine 1944.", Memento, Razlog, Zagreb, 2004., ISBN 953-6985-03-9,
  • Jozo Kundid: "U ratnom vihoru", Sin Ku, Split, 2004., ISBN 953-99542-0-7

Oba autora su iz postradalih sela. Jozo Kundid je iz sela Podi, a Jozo Akrap-Majski iz Voštana (pobijeno mu je 30 članova uže i šire obitelji; autoru je u vrijeme pokolja bilo 11 godina).

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]