Prijeđi na sadržaj

Prvi vatikanski sabor

Izvor: Wikipedija
Prvi Vatikanski sabor je vodio papa Pio IX. te je bio prekinut "na neodređeno vrijeme"

Prvi vatikanski sabor sazvao je papa Pio IX. 29. lipnja 1868. godine, nakon dugogodišnjeg razdoblja njegovog planiranja i pripremanja koje je započelo 6. prosinca 1864. Ovaj dvadeseti ekumenski sabor Katoličke crkve, održan tri stoljeća nakon Tridentskog sabora, otvoren je 8. prosinca 1869. godine, a prekinut je 20. listopada 1870. Održavao se u Vatikanskoj bazilici, a sveukupno su održane četiri sjednice. Sabor je prekinut zbog predaje Rima, pada Papinske Države i njezinog ujedinjena s Italijom, te nikad nije nastavljen.[1]

Dogma o papinoj nezabludivosti

[uredi | uredi kôd]

Ovaj ekumenski sabor najpoznatiji je po dogmatskoj definiciji papine nezabludivosti (nepogrešivosti) kad govori ex cathedra, odnosno kada u svojoj osobini pastira i voditelja svih kršćana svojom vrhovnom apostolskom vlašću predstavlja neko učenje koje se odnosi na vjeru ili moral koji univerzalna Crkva mora sačuvati.

Koncilski dokumenti

[uredi | uredi kôd]
  • Dei Filius - dogmatska konstitucija o katoličkoj vjeri,
  • Pastor Aeternus - dogmatska konstitucija kojom se definira papinska nezabludivost.

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Većinu tema, koje je sabor namjeravao obrađivati, obradio je tek Drugi vatikanski sabor gotovo stoljeće kasnije (1962.-1965.).

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Prvi vatikanski sabor

Mrežna mjesta

[uredi | uredi kôd]