Prijeđi na sadržaj

SMS Viribus Unitis

Koordinate: 44°52′9″N 13°49′9″E / 44.86917°N 13.81917°E / 44.86917; 13.81917
Izvor: Wikipedija
SMS Viribus Unitis

SMS Viribus Unitis
Državna pripadnost:
Austro-Ugarska Monarhija/
Država SHS
Vojnopomorska zastava Kriegsmarine / Država SHS
Kobilica položena 24. srpnja 1910.
Porinuće 24. lipnja 1911.
Stavljen u službu 5. prosinca 1912.
Status potopljen 1. studenoga 1918.
Glavne osobine
Istisnina standardna 20.000 t
Dužina 152 m
Širina 27,9 m
Pogon 12 kotlova Yarrow', s 4 parne turbine Parsons , 27.000 KS, 4 vijka
Brzina 20,4 čv
Doplov 4200 nautičkih milja pri 10 čv
Posada 32 časnika, 16 dočasnika, 993 mornara (1087 maksimalno)
Naoružanje top 12 × 305 mm

top 12 × 150 mm
top 18 × 70 mm
torpedne cijevi 4 × 533 mm

SMS Viribus Unitis, bio je prvi austro-ugarski dreadnought bojni brod klase Tegetthoff. Viribus Unitis izgrađen je u brodogradilištu Stabilimento Tecnico Triestino u Trstu.

SMS Viribus Unitis bio je admiralski ratni brod. Godine 1918. zapovjedništvo nad brodom preuzeo je Janko Vuković Podkapelski.[1] po završetku Prvoga svjetskog rata, kao i sve brodovlje austro-ugarske ratne mornarice, SMS Viribus Unitis prešao je u hrvatske ruke, odnosno Državi SHS. Dne 31. listopada 1918. godine brod je došao pod vlast Narodnoga vijeća Države SHS, koje je Podkapelskog istodobno imenovalo kontraadmiralom i postavilo za zapovjednika flote.[1] Tek što se na njemu zavijorio barjak crven-bijeli-plavi i tek što je dan prije na Viribusu otpjevana Lijepa naša, već sutradan ujutro – 1. studenoga 1918. godine neslavno je završio na morskom dnu pulske luke. Potopili su ga talijanski vojni diverzanti Raffaele Rossetti i Raffaele Paolucci (u akciji Prepad na Pulu), a nakon nekoliko godina su ga Talijani izvadili i razrezali u komade te rastopili. Dio pramca je u Pomorskom muzeju u Veneciji, sidra su kod ulaza zgrade Ministarstva obrane u Rimu, a jarbolima, koji su se nalazili na gatu ispred vojarne na Muzilu, izgubio se je trag.[2]

Viribus unitis na latinskome znači Zajedničkim snagama. To je bio moto pretposljednjeg i dugovječnog austro-ugarskog cara i kralja Franje Josipa I.

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Vuković Podkapelski, Janko, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 26. siječnja 2019.
  2. Branko Perović, kap. fregate u mirovini, Luka Pula austrougarskog doba (Odsjaj grada u zaljevu 1850. – 1918.)Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. siječnja 2019. (Wayback Machine), u: Iz povijesti Pulske luke: zbornik radova, ur. Mladen Černi, dipl.ing. po m.prom, Lučka uprava Pula, Pula, 2006., ISBN 953-95450-0-05, str. 179., pristupljeno 26. siječnja 2019.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi SMS Viribus Unitis