Prijeđi na sadržaj

Srpsko Carstvo

Izvor: Wikipedija
Srpsko Carstvo

Српско царство (srp.)

Carstvo

 

 

1346.1371.
 

 

Zastava Grb
Zastava Grb
Lokacija {{{genitiv}}}
Lokacija {{{genitiv}}}
Srpsko Carstvo (prikazano zelenom) na praznom zemljovidu Europe
Glavni grad Prizren
Skoplje
Jezik/ci srpski, grčki, albanski, bugarski
Religija Srpska pravoslavna Crkva
Vlada monarhija
Car
 - 1346.1355. Stefan Uroš IV. Dušan (prvi)
 - 1355.1371. Stefan Uroš V. (posljednji)
Povijest srednji vijek
 - Dušan okrunjen za cara 13. travnja 1346.
 - ukinuta 4. travnja 1371.
Danas dio Albanija
Bosna i Hercegovina
Crna Gora
Grčka
Hrvatska
Kosovo
Sjeverna Makedonija
Srbija

Ovaj članak dio je serije o
povijesti Srbije

Rana povijest
Srbija prije dolaska Srba
Srbija prije Rimljana
Srbija pod Rimljanima
Dolazak Srba na Balkan
Srednji vijek
Srednjovjekovna Srbija
Raška
Povijest Srbije prije Nemanjića
Srbija za prvih Nemanjića
Srpsko Carstvo
Bitka na Kosovu polju
Srpska Despotovina
Osmansko Carstvo
Srbija u Osmanskom Carstvu
Smederevski sandžak
Velika seoba Srba
Srbija od 1718. – 1739.
Prvi srpski ustanak
Drugi srpski ustanak
Srpska monarhija
Kneževina Srbija
Kraljevina Srbija
Versajska Jugoslavija
Srbija u prvoj Jugoslaviji
Drugi svjetski rat
Travanjski rat
Nedićeva Srbija
Četnici
Druga Jugoslavija
Socijalistička Republika Srbija
Savezna Republika Jugoslavija
Velikosrpska agresija na Hrvatsku i BiH
Rat na Kosovu
NATO-ovo bombardiranje SRJ
Moderna Srbija
Srbija i Crna Gora
Republika Srbija

Dušanovo Carstvo ili Srpsko Carstvo bila je srednjovjekovna država u Jugoistočnoj Europi, proglašena 1346. godine čime Srpsko kraljevstvo, koje je nastalo 1217. godine, postaje carstvo. Carstvo počinje slabiti nakon Dušanove smrti 1355. godine, a na teritoriju današnje Srbije prestalo je postojati nakon smrti njegovoga sina i cara Uroša, 1371. godine. U južnom dijelu na područji Epira i Tesalije Dušanov polubrat Simeon Nemanjić nastavio je vladati s titulom cara, a potom i njegov sin car Jovan Uroš do 1372. godine.

Srpsko carstvo bilo je stvoreno velikim osvajanjima Dušana Nemanjića na temelju srednjovjekovne kraljevine Raške. Dušanovu titulu cara nisu priznavali papa i car Svetog Rimskog Carstva na zapadu,[1] njegovu državu su i dalje smatrali kraljevstvom,[2] ali su mu titulu priznavali Mletačka Republika, Dubrovačka Republika, Bosanska Banovina, Drugo Bugarsko Carstvo, Sveta Gora, koja je bila svojevrsna autonomna crkvena država, te bizantski car Ivan V. Prijestolnica nije bila ustaljena: bila je u Raškoj, u Skoplju, u Prištini, Prizrenu, u Budimlji, ili negdje u Zeti.[1]

Dušanovo carstvo, u skladu sa srednjovekovnim shvaćanjima države, nije bila nacionalna država u današnjem smislu riječi, jer su kao i u svakom drugom carstvu u njoj živjeli Srbi, Grci, Bugari i Albanci.[3] Medievist Konstantin Jireček ocjenjuje kako je napuštanje starosrpske osnovice u planinskoj kolijevci, zbog „megalomanije cara Dušana”, srpskoj državi nanijelo više štete nego koristi.[4]

Dušanovo carstvo kao teritorijalno najprostranija srpska srednjovjekovna država u moderno je doba često služilo za opravdavanje raznih velikosrpskih projekata.

Dušanovo carstvo u političkoj mitologiji

[uredi | uredi kôd]
Wikicitati »Neki se Srbi teše mišlju da je to stanje, u samoj svojoj biti prelazno, tek nužno zlo u današnje doba, ali da će se svakako izmeniti čim malena kneževina proširi svoje granice i okupi sve srpske, ima ih koji govore i sve južnoslovenske zemlje, te obnovi u celokupnoj veličini Dušanovo carstvo. Tada će, kažu oni, za narod nastupiti dani potpune slobode i prave miline. Zaista, oni gaje iluzije da će ta država, kad proširi svoje granice i kad se broj njenih podanika udvostruči, utrostruči, udesetorostruči, postati više narodna, a da će njene institucije, sveukupni uvjeti njenog postojanja i mjere njene vlade biti manje odvratne interesima naroda i ukupnom narodnom instinktu.[5]«
(Mihail Bakunjin 1873. godine.)

Srpsko carstvo ima vrlo istaknutu ulogu u srpskoj političkoj mitologiji i ideologiji. Kao carstvo trajalo je 25 godina, ali se temeljilo na moćnome srednjovjekovnom Srpskom kraljevstvu koje mu je prethodilo i koje je postojalo oko 150 godina, a prije toga Raškom/Srbijom vladali su Veliki župani.

Tijekom stoljeća, obnova Dušanovog carstva postala je središnja tema kosovske mitologije, prema kojoj Srbiji pripada taj dio jugoistoka Europe, a njihovo veliko srpsko carstvo konačno je propalo na Kosovu polju 1389.[6][7] Činjenica je da je Dušanovo carstvo, kao i svako drugo carstvo, imalo višenarodni karakter, ali su svakako Srbi u njemu bili najbrojniji[7] Nakon Kosovske bitke, Moravska Srbija bila je kneževina[6], a nedugo potom postala je Despotovina, čime je državna tradicija u kontinuitetu nastavljena. Međutim, bosanski ban Tvrtko I. se, 1377. godine, okrunio dvostrukom krunom (sugubi vijenac) i uzeo naslov »kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju«. Krunidbena svečanost održala se 26. listopada 1377., vjerojatno u mjestu Mile kraj Visokog u srednjoj Bosni, a ne kraj Mileševa.[8] Tom prilikom Tvrtko se na svoje pravo na srpsku krunu pozvao temeljem svojega krvnoga srodstva s Nemanjićima, a i 1389. godine poslao je jedan odred svoje vojske u bitku na Kosovom polju.

Srpski državnik Ilija Garašanin u svom Načertaniju 1844. tvrdi kako Srbija polaže „sveto pravo istoričesko“ na zemlje Dušanovog carstva iz 14. st., i da na tom temelju treba ponovno podići veliku srpsku državu.[9] Od 19. st., Dušanovo carstvo služilo je kao izvor legitimiteta raznih projekata srbijanske ekspanzije prema jugu. Tako su uoči balkanskih ratova srpski imperijalisti gajili pretenzije k Makedoniji, budući da je ona bila dio »Velike Srbije« iz doba Nemanjića i Dušana Silnog.[10] U vrijeme raspada SFRJ, sudionici antibirokratskih revolucija imali su popularni slogan „Mi nećemo ništa novo, samo carstvo Dušanovo”.[11][12]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Dr Radoslav Rotković: ZETA U DRŽAVI NEMANJIĆA (1186 -1356)
  2. William R. Shepherd's Historical Atlas, str. 89, Henry Holt and Company: New York, 1911.
  3. Dimitrije Bogdanović, Knjiga o Kosovu. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. siječnja 2011. Pristupljeno 23. kolovoza 2013.
  4. Konstantin Jireček, Istorije Srba, sv. 2, Beograd, 1922., str. 2
  5. Obnova Dušanovog carstva vam neće pomoći. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. svibnja 2013. Pristupljeno 23. kolovoza 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  6. a b Ljubinka Trgovčević, The Kosovo Myth in the First World War
  7. a b Branka Magaš, The curse of Kosovo. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. siječnja 2010. Pristupljeno 23. kolovoza 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  8. Tvrtko I. Kotromanić | Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 30. prosinca 2018. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  9. Ilija Garašanin, Načertanije
  10. Izvještaj međunarodne komisije o Balkanskim ratovima, str. 25 i 26
  11. Suđenje za ubojstvo Zorana ĐinđićaArhivirana inačica izvorne stranice od 31. srpnja 2013. (Wayback Machine) vreme.com
  12. DESET GODINA “ANTIBIROKRATSKE REVOLUCIJE" (3) yurope.com

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • John V.A. Fine, Jr., The Late Medieval Balkans, Ann Arbor, 1987.
  • George C. Soulis, The Serbs and Byzantium during the reign of Emperor Stephen Dusan (1331–1355) and his successors, Atena, 1995. ISBN 0-88402-137-8