Prijeđi na sadržaj

Vladis Vujnović

Izvor: Wikipedija
Vladis Vujnović
Rođenje 13. srpnja 1933.
Grubišno Polje, Hrvatska
Prebivalište Zagreb
Državljanstvo Hrvatska
Narodnost Hrvat
Polje Fizika, astronomija
glazba
Institucija Sveučilište u Zagrebu
Opservatorij Hvar
Alma mater Sveučilište u Zagrebu
Poznat po • autoionizacijski prijelaz diskretnih energijskih razina u kontinuum
• uveo pojam statističkoga rekombinacijskog kontinuuma
• ustanovio poopćenu Planckovu formulu zračenja usijane površine volframa
Istaknute nagrade Državna nagrada za popularizaciju i promidžbu znanosti, 1998.
Nagrada Ivan Filipović za životno dijelo 2003.
Portal o životopisima

Vladis Vujnović, (Grubišno Polje, 13. srpnja 1933.), hrvatski astronom i popularizator astronomije.

Školovao se u Osijeku i Zagrebu. Diplomirao je fiziku 1957. na Prirodoslovno-matematičkom faklutetu Sveučilišta u Zagrebu, te na istom fakultetu postao asistent pri Katedri za dinamičku astronomiju i astrofiziku. Doktorirao je s 28 godina spektroskopiju električnih izboja (1961.) na Sveučilištu u Liverpoolu, Velika Britanija. Godine 1962. prelazi na Institut za fiziku Sveučilišta u Zagrebu gdje iste godine utemeljuje Odjel fizike ioniziranih plinova, čiji je pročelnik do 1980. (1979. godine šest mjeseci obavlja dužnost direktora Instituta), a od 1975. do 1978. bio je i pročelnik Astrofizičkog odjela Opservatorija Hvar.

Od 1965. znanstveni je suradnik, 1973. viši znanstveni suradnik, 1979. izvanredni profesor, 1984. znanstveni savjetnik, god. 1986. biran u zvanje profesora, a god. 1997. prelazi na Geofizički odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta kao redovni profesor, umirovljen listopada 2003. godine.

Na sveučilištima u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku predavao je predmete Osnove fizike, Uvod u astronomiju, Astronomija i astrofizika, Atomska fizika, Spektroskopija ioniziranih plinova, Aeronomija, Planetologija, te na poslijediplomskom studiju Atomsku fiziku i Optiku - spektroradiometriju.

Odgojio je niz suradnika, vodio više od 50 diplomskih radova, desetak magistarskih te nekoliko doktorskih radova. Organizirao je znanstvene konferencije, vodio je niz domaćih i međunarodnih projekata (posljednji je bio projekt Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa: Geomagnetizam u području Hrvatske). Član je domaćih i međunarodnih znanstvenih društava: Hrvatsko fizikalno društvo, Hrvatsko astronomsko društvo, Europsko astronomsko društvo, Kraljevsko astronomsko društvo iz Londona. Autor je 38 originalnih znanstvenih radova.

Područje njegova znanstvenog djelovanja su fizičke znanosti: laboratorijska, astrofizička i geofizička istraživanja. U laboratorijskoj spektroskopiji električnih izboja djeluje pionirski, promičući i razvijajući postupke i metode, posebno dijagnostičke. U zračenju visokotemperaturnoga ioniziranog vodika otkrio je pojavu rastapanja spektralnih linija u Balmerovu spektru i protumačio je autoionizacijskim prijelazom diskretnih energijskih razina u kontinuum, te uveo pojam statističkoga rekombinacijskog kontinuuma. Mjerio je vjerojatnosti prijelaza i Starkove konstante širenja spektralnih linija, te ustanovio poopćenu Planckovu formulu zračenja usijane površine volframa. Danas istražuje područje geomagnetizma i aeronomije; proučava prolazak ultraljubičastog zračenja kroz atmosferu i mjeri geomagnetsko polje, te vodi projekt Ministarstva znanosti "Geomagnetizam u području Hrvatske."

Napisao je više desetaka članaka za časopis Zvjezdarnice u Zagrebu "Čovjek i svemir," te je bio bliski suradnik profesoru Gabrijelu Divjanoviću, osnivaču i uredniku tog časopisa za popularizaciju astronomije (svojedobno tiskanog u nakladi od 70.000 primjeraka).

Školovani je klavirist.

Uz znanstveni rad trajno se zalaže za popularizaciju znanosti, za što je 1998. godine odlikovan Državnom nagradom za popularizaciju i promidžbu znanosti, te Nagradom Ivana Filipovića za životno djelo 2003. god.[1]

Izbor objavljenih knjiga

[uredi | uredi kôd]

Svoj je pedagoški rad upotpunio nizom udžbenika i priručnika:

  • "Osnove atomske fizike I i II",
  • "Osnove astrofizike",
  • "Tamo gdje se zvijezde rađaju" (1972.),
  • "Titraji, valovi i svjetlost",
  • "Astronomija" (1989., 1997.),
  • "Astronomija 1." (1990., 1994., 2005., 2009.),
  • "Astronomija 2." (1990., 1994., 2010.),
  • "Astronomija za učenike osnovne škole",
  • "Rječnik astronomije i fizike svemirskog prostora" (2004.),
  • "Fizika 7" - udžbenik fizike za 7. razred osnovnih škola (2007., 2014.),
  • "Fizika 8" - udžbenik fizike za 8. razred osnovnih škola (2008., 2014.),
  • "Zvjezdane vatre dalekog sjevera - fizikalna astrognozija" (2009.),
  • "Sa svemirom na Ti" (2023.).

Počast nazvanog asteroida

[uredi | uredi kôd]

Radna grupa za nomenklaturu malih svemirskih tijela (WG Small Body Nomenclature) Međunarodnog astronomskog saveza (IAU) u svojem je biltenu od 16. lipnja 2021. (WGSBN Bulletin Volume 1, #3 - 2021 June 16) objavila dodjelu počasti naziva asteroida rednog broja 182.590 otkrivenog 2001.g., promjera 1,2 km koji se od tada naziva 182.590 Vladisvujnovic. Objašnjenje teksta dodjele je (cit.): "Vladis Vujnović (r. 1933.) je profesor astronomije i fizike zagrebačkog Sveučilišta, pijanist, autor brojnih astronomskih udžbenika i ostalih publikacija, te važni doprinositelj razvoju astronomije i astrofizike u Hrvatskoj."[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Dobitnici Državne nagrade Ivan Filipović za 2003. godinu. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. ožujka 2016. Pristupljeno 16. svibnja 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. WGSBN Bulletin 1 #3 (PDF)