Prijeđi na sadržaj

Znanost u Hrvatskoj

Izvor: Wikipedija
Sjedište Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
Stranica iz knjige Ruđera Boškovića: "Teorija prirodne filozofije" s crtežima krivulja, koje se danas nazivaju Boškovićeve krivulje sile.

Znanost u Hrvatskoj preko istraživačkih i razvojnih napora čini sastavni dio gospodarstva zemlje. Postoji kontinuirano od humanizma do danas, uključujući najrazličitije znanstvene discipline.[1]

Hrvatska je dom istaknutih znanstvenika u raznim znanstvenim područjima. Dva hrvatska znanstvenika osvojila su Nobelove nagrade u znanosti. Lavoslav Ružička dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju 1939. godine, a Vladimir Prelog također je dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1975. godine. Nikola Tesla je znanstvenik i inovator svjetskog glasa. Radio je u području elektrotehnike i radiotehnike, te je izumio okretno magnetsko polje i višefazni sustav izmjeničnih struja. U novije vrijeme među hrvatskim znanstvenicima svjetskog glasa su: Ivan Đikić, Marin Soljačić, Mladen Petravić, Miroslav Radman, Davor Pavuna, Krešimir Pavelić, Tomislav Domazet-Lošo i dr.

Znanstvena istraživanja u zemlji podržavaju hrvatska sveučilišta, znanstvene institucije i instituti kao što su: HAZU, Institut Ruđer Bošković, Energetski institut Hrvoje Požar i sl.

Među najznačajnije izumitelje ubrajaju se: Nikola Tesla, Slavoljub Penkala, Faust Vrančić, Ruđer Bošković, Ivan Vučetić, Ante Maglica, Ivan Lupis, Benedikt Kotruljević i dr. Među hrvatskim izumima izdvajaju se: kravata, korištenje otiska prsta u daktiloskopiji, sumamed, apaurin, Vegeta i dr.

Veliku ulogu u razvitku suvremene hrvatske znanosti ima superračunalo Isabella.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Horvatić, D.: To je Hrvatska, Ministarstvo informiranja, Zagreb 1991., str. 103
  2. Narod.hr Narod.hr: Najpoznatije hrvatsko superračunalo Isabella obilježilo 15 godina rada; 8. lipnja 2017. (pristupljeno 15. lipnja 2017.)

Vidi i:

[uredi | uredi kôd]