Prijeđi na sadržaj

Bošnjaci (Hrvati u Mađarskoj)

Izvor: Wikipedija
Baranjska bošnjačka muška nošnja
Baranjska bošnjačka ženska nošnja

Baranjski Bošnjaci ili bošnjački Hrvati etnička su skupina Hrvata u Mađarskoj.

Smještaj

[uredi | uredi kôd]

Žive u Baranji: u gradu Pečuhu,[1][2][3][4][5][6] kao i u selima Kukinj, Semelj,[7] Salanta (gdje su došli u 18. st., a danas čine 32 % sela), Udvar kod Pečuha,[8] Nijemet, Pogan[9] itd. Donedavno su činili značajne zajednice u Ati, Suki i Sukitu, no tamošnji Hrvati znatno su se pomađarili.

Hrvatski etnograf iz Mađarske, Đuro Šarošac, u svojem je radu iz 1973. obradio sela u pečuškoj okolici. Prema njegovom istraživanju, sela koja se nalaze južno od Pečuha naseljena su bošnjačkim Hrvatima: Ata, Kukinj, Nijemet, Udvar, Pogan, Salanta, Semelj i Sukit.[10]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

U Baranju su došli iz Bosne, velikim dijelom u 16. i 17. stoljeću, kada je taj kraj bio pod osmanskom vlašću. Ipak, u znatnijem broju ih je bilo već u 14. stoljeću u Pečuhu.[9] O koncentraciji bošnjačkih Hrvata u Pečuhu svjedoči da su svojevremeno u tom gradu imali svoju „Bošnjačku četvrt”.[11] Oslobodilački ratovi nisu bili lagodnim za njih, ali je dio preživio sve te ratove. Ni Rákóczyjevi kuruci (vidi: Rákóczijev ustanak 1703. – 1711.) nisu bili milosrdni prema tom kraju, kao ni srpski graničari u carskoj službi; i jedni i drugi te su krajeve divljački opustošili. U doseljavanju baranjskih Bošnjaka uvelike je pridonio pečuški biskup Matija Ignacije Radanović (1687. – 1703.). Radanović se odlučio na to kako bi povećao broj katolika u svojoj biskupiji.

Tradicionalna zanimanja

[uredi | uredi kôd]

Prvi zlatari u Budimu bili su iz redova ove hrvatske etničke skupine koji su ondje došli u 18. stoljeću. Bavili su se vinogradarstvom na visokoj razini, a to je posebice dobilo maha nakon oslobađanja kmetova u drugoj polovici 19. stoljeća. Bošnjaci u okolici gradova imali su u to vrijeme i jak razvitak vrtlarstva.

Kulturna umjetnička društva

[uredi | uredi kôd]
  • KUD Marica (Salanta)
  • KUD Ladislav Matušek (Kukinj)
  • KUD Dubrava (Semelj)
  • KUD Tanac (Pečuh)
  • KUD Baranja (Pečuh)

Govori

[uredi | uredi kôd]

Upotrebom pečuškog hrvatskog dijalekta bošnjački Hrvati čine govornu enklavu. Također govore nenovoštokavskim štokavskim narječjem, arhaičnom istočnobosanskom dijalektu hrvatskog jezika.[12][13]

Manifestacije

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Croatica.huArhivirana inačica izvorne stranice od 30. prosinca 2007. (Wayback Machine) Dinko Šokčević: Povijest Hrvata u Mađarskoj
  2. MVP RHArhivirana inačica izvorne stranice od 21. srpnja 2011. (Wayback Machine) Bilateralni odnosi
  3. Glas KoncilaArhivirana inačica izvorne stranice od 31. listopada 2007. (Wayback Machine) Kako dalje glede pastorala hrvatskih katolika u Mađarskoj?
  4. Živko Mandić: Obiteljski nadimci Hrvata Bošnjaka u Mađarskoj
  5. Folklorni ansambl "Tanac", PečuhArhivirana inačica izvorne stranice od 24. listopada 2016. (Wayback Machine) Priča
  6. Podravina.netArhivirana inačica izvorne stranice od 27. rujna 2007. (Wayback Machine) Sanja Vulić: Međunarodni kroatistički znanstveni skupovi u Pečuhu 1998. i 2000. (PDF)
  7. Hrvatski glasnik br. 34/2008.Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine) XIV. Bošnjačko sijelo u Kukinju (PDF)
  8. Ansambl narodnih plesova Tanac. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 3. ožujka 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  9. a b Sanja Vulić: O govorima Hrvata u Mađarskoj, Podravina.net, objavljeno 9. ožujka 2007. [neaktivna poveznica]
  10. (mađ.) HonismeretArhivirana inačica izvorne stranice od 22. svibnja 2011. (Wayback Machine) dr Gábriel András: Bosnyákok Baranyában
  11. Juraj Lončarević: Hrvati u Mađarskoj i Trianonski ugovor, Školske novine, Zagreb, 1993., str. 79, ISBN 953-160-004-X
  12. Hrvatski iseljenički zbornik 2001.Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. lipnja 2008. (Wayback Machine) Sanja Vulić: Hrvatska pučka imena božićnih blagdana u dijaspori
  13. Kolo br.4/2004.Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. svibnja 2013. (Wayback Machine) Prilog poznavanju štokavskoga narječja i njegovih dijalekata

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]